Roditelji su je odgojili na vrlo religiozan način.  Kada joj je bilo deset godina, njen otac je iznenada umro, nakon čega se ona još više posvetila vjeri. Po majčinu primjeru Agnesa je usvojila važnu lekciju: susresti se s hrabrošću duha s nesrećom i bijedom. Već sa 12 godina ona se odlučila za redovnički život. Njena želja se održala, tako da je sa 18 godina molila da je prime u red Loreto (u Irskoj). 15.09.1928.god. Agnesa napušta Skopje da bi se pridružila Loretskim sestrama u Irskoj, a  01.12.1928.god. ispunjava joj se želja te odlazi u Indiju(Bengalu). 06.01.1929.god. stižu u Callcutu, te  23.05.1929.god. postaje novakinja i mjenja ime u Tereza.

24.05.1931.god. položila je svoje prve privremene zavjete siromaštva, čistoće i  poslušnosti., a nakon toga šalju ju u Entally (Callcuta) predavati zemljopis gdje ostaje 17 godina. 14.05.1937.god. sestra Tereza je dala svoje vječne zavjete, kao zavjetovana redovnica postala je glavaricom škole  Svete Marije. 10.9.1937.god. sestra Tereza odlazi u Darijeling gdje osjeća Božji poziv da “pomogne siromašnima živeći među njima”. 1948.god. sestra Tereza otvara svoju prvu školu u Motijhilu, poučava djecu čitati i pisati. 16.8.1948.god. Tereza napušta Loreto i oblači sari i 1950. osniva Misionarke ljubavi. Uobičajenim zavjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti dodala je i četvrti zavjet “čitavim srcem u slobodi služiti najsiromašnijima  među siromašnima”. 07.listopada.1950.g red Misionarki ljubavi priznala je Katolička crkva i odobrio je papa Pio XII. Sestre su se obvezale da će pohoditi siromahe, napuštene, umiruće, očajne, izgubljene, izopćene brinući se o njima i  ukazajući im pomoć  06.01.1971. prima od pape Ivana XXIII. priznanje za mir, a 1979. god. prima NOBELOVU NAGRADU ZA MIR.

1988. 190 je sestrinskih kuća i bratovština širom Indije, te 225 prekomorskih, smještenih u 72 zemlje. Majka Tereza umrla je 5. rujna. 1997. Godine, a sahranjena je u Callcuti uz prisustvo mnogobrojnih članova svjetske javnosti.

Alta Pavin Banović, prof.