Tradicija je važna, bitna nam je povijest, korijeni su dio nas, klica onoga što smo i što će naši potomci biti. To se ne smije zanijekati, to ne  bismo trebali zaboraviti. Jedan dio toga je i ono što se u prošlim vremenima u slavonskom domovima jelo. Kako bismo se na to podsjetili zbornica je zamirisala domaćim kruhom, zabijelila se na njemu mast i zamirisala baranjska crvena paprika. Bilo je tu i ajvara, kolača, a začin su bili medicinari tamburaši. Pojavili su se kao prave lole i bekrije iz prikrajka i sve nas razveselili lipim šokačkim pismama. Pojavila se uz njih i jedna lipa sramežljiva divojka, pokazala nam najveće slavonsko bogatstvo- nošnju. Bilo je lijepo i veselo, zapjevali su i profesori, podsjetili smo se da zahvalnosti za plodove zemlje i kruh naš svagdašnji nikada dosta.  Đ. Radić, prof.