Željka Brnić, rođena je u Rijeci, 4. kolovoza 1965. Svoju vezanost za more i primorski kraj pokazala je izborom srednje škole, te tako završava Srednju pomorsku školu u Bakru, smjer agencija-špedicija. Nakon završenog školovanja zaposlila se u Transagentu, gdje je radila u struci, kao referent na otpremi brodova, sve dok ju nije u tome spriječila okrutna bolest. Pisala je još kao mala, ispunjala svoju dušu milom joj čakavštinom i ovom zbirkom pjesama poklanja djelić sebe u poruci:

Svaki se dan nasmejmo, bušnimo, zagrlimo

Neč dobroga storimo

Koliko ga volimo, nekomu recimo!

Moj anđel

Mene je Bog s neba anđela poslal

I tek mi onda ovaj križ ča nosin dal.

Moj je anđel s manun svaki dan

I kad ga pogledan

Ja se ne dan.

On me rabi saku uru, saki čas

Moja je pjesma njegov glas.

I kad teški dani dojdu,

A moj me anđel pogleda,

S ta svoja mora dva

Va me dojde snaga svita sva.

Kad me njegove zagrle ruke,

Zbrisane su se moje muke.

I ja gren dalje puna kuraja aš zna,

Da je saki dan s mojen anđelon dar.