Projekt "Da se ne zaboravi" pokrenut je u našoj školi prije nekoliko godina s ciljem promicanja ideje o veličini Domovinskog rata. Odgojna zadaća projekta jest njegovanje domoljublja. Budući je Hrvatska rođena u ratu jasno je da Domovinskom ratu pripada središnje mjesto našeg projekta. Ove školske godine projekt ostvarujemo kroz osnovnu temu "Ličko ratište u Domovinskom ratu". Tribinom i izletom u Liku želimo progovoriti o tome što se događalo prije 20 godina u Hrvatskoj, Rijeci, a posebice u Lici. Reći ćemo kako se vodio rat, tko je sve bojevao te prije svea pokloniti se žrtvama branitelja i civila koji su sudjelovali u obrani Hrvatske. Naš projekt brine da uključeni učenici i nastavnici budu upoznati i s drugim važnostima na području teme koju obrađujemo. Bilo bi nepravedno otići u Liku, a ne zaustaviti se pred nekim mjestima, događajima i ličnostima važnih za hrvatsku postojanost kroz prošlost i sadašnjost.

Na samom početku tribine tribine, kroz pomalo meditativnu vdeo prezentaciju, kratko smo upoznali Liku. Prezentaciju je pripremio Tedi Fućak, učenik IV-1 razreda. 

U samoj Rijeci nije bilo rata u obliku u kojem su ga osjetili veći hrvatski gradovi. Rijeka je vojevala na drugi način: pregovorima održavala mir kod kuće, a vodila bitku stotinu kilometara dalje, u Lici. Taj prekrasni hrvatski kraj predstavila je zubotehničarka Dijana Pavošević.

U Udbini je izgrađena Crkva hrvatskih mučenika. Zašto baš u Udbini, kako crkva izgleda i što sve sadrži predstavila je profesorica hrvatskog jezika i književnosti Ana Uljar.

Nakon Udbine vratili smo se u Gospić, glavni grad Ličko-senjske županije. Uz Vukovar, Gospić je primio najviše granata u Domovinskom ratu pa je tako uz grad heroj Vukovar i Petrinju bio najrazrušeniji grad u Hrvatskoj. Kada smo bili u posjetu Vukovaru, udahnuli smo i ljepotu izraženu u umjetničkom izrazu u dvorcu Eltz na obali Dunava. Profesorica Dunja Frković tada je zabilježila kako je riječ o čistoj poeziji nakon pakla. danas nam je predstavila kratku najavu o eksponatima povijesti u Muzeju Like.

Čuli smo danas na tribini kako je Lika lijepa i bogata hrvatska zemlja. Kao potkrijepu toj misli, učenici IV-8 razreda, programa za zanimanje tehničar nutricionist, uz mentorstvo nastavnice Mirjane Lončar, osmislili su prezentaciju o običajima, prehrambenim delicijama, nošnji, glazbi ... te su nas upoznali s etno Likom i ličkim kulinarskim delicijama. Prezentaciju su predstavili Danijel Munitić, Nina Velnić i Frančeska Žic, učenici IV-8 razreda.

U Velikom Žitniku pokraj Gospića rođen je hrvatski političar, publicist i književnik dr. Ante Starčević - otac domovine. Kolega Lobert Simičić rekao je jednom u zbornici: "danas Starčevića svi svojataju1". Zašto je Ante Starčević poželjan uzor i uporište mnogima i danas predstavio nam je na tribini sam profesor povijesti Lobert Simičić.

Mnogo je liječnika, medicinskih sestara i tehničara te drugog medicinskog osoblja Kliničkog bolničkog centra Rijeka i Doma zdravlja Rijeka aktivno sudjelovalo u Domovinskom ratu na prvoj crti bojišta i u pozadini, obavljajući svoj plemeniti zadatak spašavanja ljudskih života. Liječnici, medicinske sestre, tehničari, bolničari i vozači bili su uz policiju i dragovoljce među prvima na ličkom frontu, a zahvaljujući njihovoj prisutnosti i organiziranom djelovanju tijekom cijelog rata, žrtava je bilo manje nego što je to, obzirom na brutalnost okršaja, bilo tko mogao pretpostaviti. Na prvoj crti bojišnice tijekom Domovinskog rata: od krvave jeseni u Lici '91. do veličanstvene "Oluje" '95., bile su naše kolegice, više medicinske sestre, posebne i drage gošće iz Kliničkog bolničkog centra Rijeka: Enesa Kadirić i Emilija Lazarević, koje su nam evocirale svoja ratna sjećanja iz Like.

I na kraju je voditeljica tribine, profesorica Elda Karadža, naglasila kako se po njezinom mišljenju od samog početka realizacije ovog projekta osjeća izuzetno pozitivan duh i kako se nada da ćemo subotnjim izletom produbiti spoznaje koje smo čuli na predavanjima na današnjoj tribini.

Voditelji projekta "Da se ne zaboravi" s ravnateljem i današnjim gošćama Enesom Kadirić i Emilijom Lazarević