Taekwondo je borilački sport nastao transformacijom starih korejskih vještina samoobrane. "Tae" u slobodnom prijevodu znači skočiti i zadati udarac nogom, "kwon" znači šaka, a "do" je umijeće, princip ili način. Iz ovoga proizlazi da riječ Taekwondo možemo prevesti kao "umijeće borenja rukama i nogama". Taekwondo se ne može ograničiti samo na umijeće borenja. To je i duhovna disciplina, izvrsna rekreacija, a danas i moderan olimpijski borilački sport sa strogo određenim pravilima natjecanja.

Iako za treniranje nije potrebna neka posebna oprema i obuća, uobičajeno je da svi taekwondo sportaši vježbaju u tradicionalnoj bijeloj odjeći zvanoj "dobok", koja se sastoji od donjeg i gornjeg dijela, preko kojeg se na propisani način veže pojas. Bijela boja doboka simbolizira ideal moralne čistoće vježbača, a nosioci crnih pojaseva imaju i crnu traku na ovratniku.

Taekwondo se može vježbati u dvorani ili u prirodi, pojedinačno ili u grupi, s partnerom ili bez njega, što je svakako velika prednost u odnosu na ostale sportove. Osim što razvija skladno, jako i zdravo tijelo, taekwondo posredno djeluje i na psihu vježbača. Trenirajući taekwondo dulje vrijeme, stječe se samopouzdanje, jača volja i pojačava mogućnost koncentracije, što je od velike koristi u svakodnevnom životu, a ličnost s takvim osobinama postaje i korisniji član šire društvene zajednice. Sagledavanjem vlastitih mogućnosti, takva se osoba oslobađa agresije, a naporni treninzi čine je otpornijom na stresove, koji su nažalost, postali dio suvremenog Sportski susreti i nadmetanja izvrsna su prilika za stjecanje novih poznanstava i prijatelja širom svijeta; mogućnost da se lakše shvate i upoznaju drugi ljudi ali i vlastita ličnost.

Taekwondo je sport koji se, za razliku od većine ostalih sportova, može prakticirati od rane mladosti pa do poznih godina, a redovitim vježbanjem tijelo se može održati vitkim i mišićavim čak i u dubokoj starosti.
 

Nakon oslobađanja Koreje od Japanske kolonijalne vlasti poslije 2. svjetskog rata, Korejski narod počeo je vraćati osjećaj nacionalne samosvijesti, a s njom i tradicionalne folklorne igre i vještine koje ponovno postaju popularne.

Stručnjaci borilačkih vještina počeli su otvarati svoje taekwondo vježbaonice po cijeloj zemlji i nakon završetka Korejskog rata (1950.-1953.) taekwondo je postao popularan u zemlji, a šaljući oko 2000 taekwondo majstora u više od 100 zemalja širom svijeta za treniranje stranaca počinje njegov moderni razvoj i popularizacija širih razmjera.

1072. godine osnovan je današnji Kukkiwon  kako bi bio središnja vježbaonica (gimnazija) kao i mjesto raznih taekwondo natjecanja. Godinu poslije 28.svibnja 1973. nastala je Svjetska Taekwondo Federacija (WTF). Godine 1973. održano je Prvo Svjetsko Taekwondo prvenstvo. 1976. godine taekwondo je postao član GAISF-a i CISM-a. 1979. predsjednik Svjetske Taekwondo Federacije (WTF) izabran je za predsjedavajućeg Svjetske Federacije Neolimpijskih Sportova. WTF je postao IOC priznata sportska federacija 1980. što je taekwondo uvrstilo u obitelj olimpijskih sportova.
U Hrvatskoj se taekwondo počeo vježbati 1968. godine.

U TKD postoji propisana oprema za natjecateljsku borbu koja se izvodi na borilištu 10 X 10 m, a ona se sastoji od oklopa koji štiti tijelo, štitnika za podlaktice i potkoljenice, kacige te štitnika za genitalije tzv. suspenzor. U borbi su dozvoljeni udarci nogom u tijelo i glavu te šakom samo u tijelo tj., oklop. Da bi udarac bio bodovan mora biti takve snage da protivnika pomakne s mjesta ili  ga zaustavi. Za svaki takav udarac plasiran u tijelo borac dobiva 1 bod  dok se udarci u glavu boduju s 2 boda. U slučaju knock downa dobiva se još jedan bod i tako sve do razlike od 7 bodova ili dok netko ne ostvari 12. bod. Dođe li do knock outa to znači pobjedu.

Pitanje: Koliko dugo treniraš?

LUCIJA: Sedam godina.

PITANJE: Koji je tvoj najveći uspjeh?

LUCIJA: Najveći uspjeh mi je bio doći na svjetsko prvenstvo u Kanadu.

PITANJE: Koje je tvoje najveće iskustvo u teakwondo-u?

LUCIJA: Doći na svjetsko prvenstvo i otići na drugi kontinent.

PITANJE: Što te potaknulo da se počneš baviti s tim?

LUCIJA: Jednostavno mi se svidio taj sport na prvi pogled i onda me potaknula volja da to naučim. Moja odgajateljica i prijatelji s kojima sa se družila su me dodatno poticali.

PITANJE: Koji si pojas?

LUCIJA: Crni (to je zadnji).

PITANJE: Kako usklađuješ sport i školu?

LUCIJA: Usklađujem tako da ujutro učim sve što trebam za školu, a navečer se bavim treningom.

PITANJE: Koliko puta tjedno imaš treninge?

LUCIJA: Svaki dan osim vikendom.

PITANJE: Misliš li se tim sportom baviti cijeli život?

LUCIJA: Mislim se s tim sportom baviti koliko budem mogla i koliko budem imala vremena za to.