| 2022-07-13 22:52:13 HRANA NIJE OTPAD, I JA MOGU UTJECATI Nepotrebno bacanje hrane događa se u cijelom lancu opskrbe hranom: u fazama proizvodnje, prerade, distribucije, prodaje i potrošnje. Prema dosadašnjim spoznajama na globalnoj se razini otprilike trećina hrane proizvedene za prehranu ljudi nepotrebno baca, što je približno 1,3 milijarde tona, a financijski gubitak iznosi oko 680 milijardi USD u razvijenim zemljama, odnosno 310 milijardi u zemljama u razvoju. Osim gospodarskog troška, bacanje hrane trošak je koji negativno utječe i na okoliš. Nepotrebnim bacanjem hrane troše se resursi (zemljište, voda, energija i dr.) uloženi tijekom životnog ciklusa proizvoda te se posljedično povećavaju emisije stakleničkih plinova. U zemljama EU-a godišnje se u različitim sektorima baci oko 88 milijuna tona hrane, a istovremeno četvrtina građana izložena je riziku od siromaštva. Najviše hrane baca se u domaćinstvima (53 %) i procesima prerade hrane (19%), što čini 72% ukupno bačene hrane. Nakon toga najviše gubitaka, tj. bacanja hrane događa se u primarnoj proizvodnji (poljoprivreda, ribarstvo), ugostiteljstvu i trgovačkom sektoru (veleprodaja i maloprodaja). Iz tih razloga obrazovni sustav ima važnu ulogu u podizanju svijesti učenika o ovoj problematici s ciljem da učenici stečena znanja prenose na svoje ukućane i prijatelje. Poljoprivredno - prehrambena škola obrazuje prehrambene tehničare koji se kroz predmetne kurikulume susreću s ključnim pitanjem resursa hrane, ali i posljedicama neodgovornog upravljanja hranom. Kroz projektnu aktivnost “Hrana nije otpad, i ja mogu sudjelovati”, koju je provodilo Ministarstvo poljoprivrede, učenici su, uz mentora, sudjelovali u smotri aktivnosti. Ovo je bio povod za nastavak projektne aktivnosti i daljnje osvješćivanje o problematici otpada od hrane. Tijekom školske godine nastavili smo se baviti ovom problematikom kroz projektnu aktivnost “Koliko hrane bacimo?”. Nastojali smo dublje zagrepsti i istražiti kako se u Hrvatskoj, EU i drugim dijelovima svijeta pristupa problemu otpada od hrane te smo svoja saznanja međusobno dijelili i širili dalje. Jedan od ciljeva provedenih aktivnosti bio je, uporabom podataka prikupljenih na smotrama, naučiti obraditi ankete, analizirati prikupljene podatke i napraviti konačni zaključak i prijedloge aktivnosti za sljedeću školsku godinu. S obzirom na to da se najviše hrane baca u domaćinstvima, usmjerili smo se na istraživanje poznavanja oznaka za rok upotrebe hrane. Kroz anketno istraživanje provedeno na 191 potrošaču, došli smo do rezultata koji ukazuju na potrebu dodatne edukacije potrošača. 78% ispitanika izjavilo je da razumije razliku između oznake “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”. 47,7% potrošača ipak ne konzumira hranu s oznakom trajanja “najbolje upotrijebiti do“ što znači da nisu upoznati s činjenicom da se tako označenoj hrani, nakon datuma naznačenog na ambalaži, smanjuje kvaliteta, ali proizvod je i dalje zdravstveno ispravan i može se konzumirati. Nasuprot tomu anketa potvrđuje da 52,4% potrošača konzumira hranu s oznakom “upotrijebiti do” što može u određenoj situaciji dovesti do trovanja hranom. Rezultati istraživanja, koje je uključivalo konzumaciju čokolade i keksa s oznakom “najbolje upotrijebiti do”, pokazuju da 25,7% ispitanika nije primijetilo nikakvu razliku između proizvoda kojemu je istekao rok i proizvoda koji je unutar roka. Skupina koja je primijetila razliku među proizvodima istaknula je da se razlika odnosi na povećan intezitet okusa u čokoladi i smanjenu krhkost keksa, ali to ih ipak ne bi navelo da takav proizvod bace. Grafički prikaz rezultata |
| Poljoprivredno-prehrambena škola Požega |