Tehnička i industrijska škola Ruđera Boškovića u Sinju

U petak, 3. svibnja 2024. godine, nastavnici Neli Šimleša i Boris Galić, sa školskom pedagoginjom Sarom Bralić i psihologinjom Žanom Ćosić, organizirali su školske aktivnosti bez korištenja tehnologije s određenim prvim i drugim razredima Tehničke i industrijske škole Ruđera Boškovića u Sinju. Naime, učenici razreda koji su sudjelovali u aktivnostima unutar ovog projekta nisu imali pristup svojim mobilnim uređajima cijeli nastavni dan. Tijekom nastavnog dana učenici su igrali senzorne i komunikacijsko-društvene igre, rješavali zabavne logičko-matematičke zadatke, okušali se u igrama koje su pomalo otišle u zaborav, poput „školice“, „laštrika“, „gluhog telefona“, „čitanje s usana“ i slično.

Osim navedenoga, neki učenici, s nastavnikom Brunom Delongom, svirali su gitaru i pjevali u društvu drugih učenika koji su ih pozorno slušali i bodrili. Cilj ovakve aktivnosti s učenicima bila je prisjetiti se kako su se mladi družili prije dominacije tehnologije i izlazaka u klubove.

Osim toga, učenici četvrtih razreda izradili su na 3D printeru logo projekta s nastavnikom Ivanom Vulićem te isti umnožili u obliku privjeska s ciljem promocije projekta među učenicima.

Učenici su prije provedbe projekta ispunjavali upitnik o svojim očekivanjima gdje su neki učenici navodili da očekuju „dosadu“, ali se kroz odgovore na upitnik nakon provedenog dana moglo vidjeti da su učenici uživali u aktivnostima, da im je bilo jako zanimljivo provesti dan bez korištenja tehnologije te da bi željeli češće sudjelovati u ovakvim aktivnostima.

Stoga se može zaključiti da unatoč tome što tehnologija može imati brojne prednosti pri usvajanju novih znanja, jako je važno djeci i mladima osvijestiti da često zloupotrebljavamo njezinu dostupnost što može negativno utjecati na mentalno zdravlje i razvoj socijalnih vještina, kao i na posvećenost učenju, pa čak i na zadovoljstvo životom. Slijedom svega navedenoga, jako je bitno promovirati u zajednici, pogotovo školi, atraktivnost navika koje pridonose boljem mentalnom i fizičkom zdravlju, aktivno osvještavati roditelje i djecu o rizicima ovisnosti o internetu i tehnologiji kako bi se uspostavila optimalna ravnoteža između upuštanja u virtualni svijet interneta i uživanja u stvarnim socijalnim situacijama. Drugim riječima, nekada se trebamo i sami zapitati, koristimo li tehnologiju samo u trenucima kada nam može pomoći i olakšati svakodnevnicu ili u trenucima kada želimo pobjeći od svojih životnih problema i ignorirati stvarnost oko sebe?