Zovem se Mihaela Borbaš i imam 16 godina. Pohađam Strojarsku tehničku školu u Osijeku, smjer strojarski računalni tehničar. Odlučila sam podijeliti svoje iskustvo kako bih potaknula djevojke da upisuju STEM zanimanja, osobito ako ih to zanima, ali nisu sigurne kako će se snaći u „muškoj“ školi i slično.

Oduvijek su me zanimali predmeti poput matematike, tehničkog i fizike. Sudjelovala sam na raznim natjecanjima i radionicama u području robotike, programiranja i 3D printanja, te sam pohađala izvannastavnu aktivnost „modelare“. Tamo smo izrađivali razne predmete od drveta. U šestom sam razredu sudjelovala na županijskoj razini Modelarske lige, a u osmom sam ostvarila 1. mjesto na županijskoj razini i 2. na državnoj za rad „London Bridge“.

Kada sam upisivala srednju školu, razmišljala sam o gimnaziji jer zapravo nisam znala što bih. Tu su ključnu ulogu odigrali nastavnik iz tehničkog i moja mama, koji su me, znajući mene i moje sposobnosti i vještine, poticali da upišem neki tehnički smjer. I sama sam to željela, ali sam se dugo predomišljala. Na kraju sam se uz preporuku nastavnika odlučila za smjer strojarski računalni tehničar.

Uglavnom sam imala podršku okoline da, s obzirom da me zanima programiranje, računalstvo, robotika, kao i praktični rad u radioni, upišem tu školu i trudim se koliko mogu i, naravno, radim ono što volim. No uvijek se nađe netko tko će te sputavati i tražiti razloge zašto ne. U mom slučaju bili su to neki od muških članova obitelji koji su uvjereni da žene nisu za takvo nešto i da nikada neće uspjeti u tom području kao muškarci. To me u početku jako sputavalo, no uspjela sam u tome naći motivaciju da se trudim i dajem sve od sebe kako bi im na kraju pokazala da ja to mogu, iako sam žensko, i da ne treba dijeliti poslove, zanimanja i škole na muške i ženske.

Osim toga, jedan od problema bilo je društvo. Bojala sam se kako ću se uklopiti među sve te dečke i hoće li me prihvatiti. U prvom razredu sam se jako povukla u sebe i nisam se puno družila u školi. Čak sam razmišljala da se prebacim u gimnaziju ili negdje gdje su „normalni“ razredi, odnosno gdje ima i cura, jer do tada nisam bila u muškom društvu i mislila sam da se neću moći prilagoditi. Bilo mi je jako teško, no evo, svi su me prihvatili bez ikakvih problema. Samo se trebate opustiti i početi komunicirati s ostalima i uključivati se u razgovore. Nije tako teško. Nemojte da društvo bude razlog da ne upišete tehničku školu, ako to želite. Brzo ćete se opustiti i prilagoditi.

Najviše se trudim oko stručnih predmeta jer me to zanima i uživam u tome. Najdraži predmet mi je tehničko crtanje. Uredna sam i precizna kako na papiru, tako i na računalu. Moje su vještine u tom području prepoznali i učenici u razredu te me često pitaju za savjet i pomoć. U radionici također sve napravim kako treba i među prvima. Oduvijek me više zanimao praktični rad nego programiranje, no svjesna sam da je to budućnost i da će mi se budući posao vjerojatno temeljiti na programiranju.

Još jedna od prednosti upisivanja tehničkog smjera, ako ste dobar učenik, je stipendija. Mnogi gradovi, općine i županije nude stipendije za određena STEM zanimanja. Tako ja već drugu godinu za redom primam županijsku stipendiju.

Plan za budućnost mi je sudjelovanje u raznim projektima u području robotike, odnosno općenito da se aktiviram više u tom području. A što se tiče daljnjeg školovanja, upisala bih ili studij strojarstva ili elektrotehnike. Također bih voljela u sve to uklopiti svoju veliku ljubav – automobile. Na primjer, rad u automobilskoj industriji, u proizvodnji dijelova ili pak u izrađivanju software-a za novije automobile. To još nisam sigurna, no nadam se da ću nastaviti u tom smjeru.

Ima mnogo prednosti upisivanja STEM zanimanja za djevojke jer ćeš se samim time istaknuti, a još ako se budeš trudila i usavršavala svoje vještine, uspjeh neće izostati. U svakom slučaju, treba slijediti svoje snove bez obzira na teškoće i prepreke na koje usput nailazimo. Nadam se da će moje iskustvo nekome pomoći.

Izvori: