Putovanje je započelo brodom SNAV, koji je sa zakašnjenjem krenuo iz Splita do talijanske luke Ankona. Putovanje brodom bilo je zanimljivo iskustvo, a posebne vještine učenici su pokazali u pronalasku mjesta za spavanje. U zoru idućeg jutra brod je na odredište stigao u predviđenom vremenu te se putovanje nastavilo autobusom prema Rimu.

Vječni  grad ostavlja bez daha. Kolosej, prva destinacija našeg razgledavanja vratio nas je dvije tisuće godina unatrag kada su se u pijesku arene miješali krv životinja i gladijatora. Na umjetno stvorenom jezeru u središtu arene  pomorsku bitku vodili su Rimljani i Kartažani a rimski puk slavio je pobjednike i narugivao se pokojnicima. Ogromna kamena građevina u kojoj se zabavljalo više od 50 000 ljudi, napravljena je u slavu Rima a ponajčešće je služila kako bi se otupio bijes nezadovoljnog puka. Duboko u njenoj unutrašnjosti nalazili su se robovi  iščekujući trenutak slave, ili smrt.

Obilazak grada doveo nas je do Oltara domovine, velebnog zdanja posvećenog onima koji su stvarali talijansku naciju i državu. U sparnom ljetnom danu prelijepe fontane mamile su na osvježenje i kupanje koje je strogo zabranjeno, a zabranjeno je i sjedenje na stepenicama koje vode prema vječnoj vatri u spomen na junake domovine.

Nije bilo druge nego osvježiti se onim „van euro“ i krenuti prema Fontani di Trevi. I prije no što smo je ugledali čuli smo zviždaljku policajca koji je upozoravao kako nije dopušteno dirati vodu u fontani. Prizor fontane ostavlja bez riječi, kameno zdanje visoko gotovo trideset a široko pedeset metara s tisućama kovanica u bistroj vodi. Kažu, oni koji ubace novčić vratiti će se ponovno. Neka znaju Talijani, sada se u fontani nalaze i hrvatske kune, jedan od simbola hrvatske države.

Smještaj u hotelu Seraphicum via del Serafico oduševio je kako učenike, tako i nastavnike. Ogromno i prelijepo zdanje smješteno u prekrasnom parku nadomak metro stanice Laurentina, čiste i ogromne sobe s pripadnim sanitarnim čvorom, blagavaonica sa švedskim stolom na kojem se nudilo više desetaka vrsta salata, povrća, voća, mesa i mesnih prerađevina. Hotelski park poslužio je i za rekreaciju naših učenika. Primijenjeno je znanje iz gimnastike, rukometa, trčanja, skakanja, vođen je debatni klub... Neka nitko ne zamjeri što se to radilo u kasnim večernjim satima, jer dan je ipak bio namijenjen razgledavanju, a tjelovježbu naši vrijedni učenici ipak ne propuštaju.

Vatikan, grad država  bio je iduće odredište našeg razgledavanja. Više od dva tisućljeća Crkve ispisano je na kamenim pločama, grobovima svetaca i papa, a pogled prema veličini i slavi tog zdanja učini te ponosnim jer si pripadnik i dio te vjere i Crkve. Pokloniti se i moliti u bazilici svetog Petra san je svakog vjernika, san kojeg su naši učenici i nastavnici pretvorili u stvarnost koju će pamtiti u ovozemaljskom životu.

Šetnja rimskim Forumom vratila nas je u dane kada su rimski vojskovođe pred bezbrojnim rimskim pukom i carem koji se smjetio na brežuljku hvalisavo pokazivali oružje, robove i zlato porobljenih naroda.

Na kraju žalosne povorke u pravilu se nalazio poraženi vladar ili vojskovođa kojeg su u lancima vukli Forumom prema stratištu. Puk mu je dobacivao: imao si prilike časno poginuti...

Rimski Panteon, hram svih rimskih bogova, osim što je oduševio, nametnuo je i pitanje na koje će naši učenici, nadajmo se, pronaći odgovor. Naime, na vrhu zdanja nalazi se povelika rupa kroz koju kiša nikada ne upada. Tako kaže Julija. Ako je u pitanju neka talijanska muljaža brzo će to naši učenici razriješiti.

Firenca, grad umjetnika i pjesnika i mjesto rođenja Michelangelovog Davida čija se monumentalna replika nalazi iznad grada bila je sljedeće odredište maturalca. Šetnja ulicama vraćala nas je u razdoblje renesanse koja je promijenila ljudsko poimanje života i svijeta. U hladu veličanstvene Firentinske katedrale, treće crkve po veličini u svijetu, uz pizzu i kavu divili smo se Brunelleschijevoj kupoli,  prvom djelu takve vrste u povijesti. Njoj nasuprot nalazi se krstionica s „Rajskim vratima“ a kada se nađete između tih dvaju zdanja teško je odlučiti kamo usmjeriti pogled.

Hotel Lago Di Garda dočekao nas je u večernjim satima. Nakon večere i smještaja bacili smo pogled na bazen koji se nalazi u sklopu hotela. Čekao nas je sutradan. Verona, grad zaljubljenih, grad Romea i Julije, grad u kojem je Shakespeare pronašao i ispričao jednu od najtužnijih ljubavnih priča koju svijet pozna. Nakon obilaska velebne Veronske arene koju su upravo pripremali za izvedbu opere „Aida“ posjetili smo Julijinu kuću. Gužva, mladi iz cijelog svijeta guraju se pod Julijin balkon. Progurali su se i Sinjani pod rukovodstvom Imoćanke, ta kombinacija je unaprijed osuđena na uspjeh. Ni šoping nije izostao. Nakon povratka u hotel u popodnevnim satima, njegovi su se gosti i osoblje mogli diviti sinjskim kršnim mladićima i zanosnim djevojkama čija su se skladna tijela pojavila najprije uz rub bazena, a zatim i u njemu. Dvije skupine piciginaša zauzele su pozicije u središtu bazena, a oni koji nisu Sinjani ubrzo su se povukli na suho. Vrijedna profesorica Ana snimila je napetu igru koja je trajala oko tri sata. U međuvremenu, korpulentni Vidić je svojim skokovima u vodu bacao u očaj onog dugokosog plavušana koji ga je trebao spašavati od utapanja.  

Večernji disco samo je upotpunio posljednju večer u Italiji. Zabava je na različitim mjestima potrajala dugo u noć, a Bošković je igrom skrivača recepcionera hotela uvjerio kako treba žurno posjetiti oftamologa. Uzalud je, navodno zbog galame, u zoru nova recepcionerka hotela pokušavala uzeti dio pologa kojega su učenici predali Juliji. Talijanski trikovi ne prolaze, Julija je novac vratila učenicima u Veneciji, a Talijani neka potraže neku drugu žrtvu.

Vaporet nas je odvezao u Veneciju, grad koji je riječima teško opisati. Kraljica Jadrana dočekala nas je u raskošnoj ljepoti na vrelom kolovoškom suncu. Romanika, gotika, barok, Bizant, Mleci, duždevi i križari, gdje god  pogledaš mramorni odsjaj slave slavne države koju je dokrajčio Napoleon, a branili Hrvati. Veneciju nije moguće opisati, nju treba vidjeti, mirisati čak i onda kada ustajala plitka laguna širi neugodan miris. Vožnja gondolom nije privilegija samo bogatih. Pronašli su naši učenici rješenje: puno njih zajedno pa je trošak manji ali „vožnja ulicama“ realizirana je. Nakon višesatne šetnje i šopinga vaporet nas je odvezao na kopno, u pizzeriju s vjerojatno najboljom pizzom koju smo kušali u Italiji. Potrudila se Julija još jednom i cijelu grupu častila pićem. Bezalkoholnim, naravno.

U Lijepu našu stigli smo iza pola noći. Kako na prvom stajalištu rekoše prof. Ivana i Matea, ovdje je bolji zrak, ovdje je nešto čisto, slobodno, nesputano, divno, ovdje ne trebaš držati ruku na torbici kako ti lopovi ne bi ukrali novčanik. Ovdje si u svome domu, u svojoj državi i zato, kako reče pjesnik,  „Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijati ko što ovo grije...“

Prekrasna Italija ostat će  prelijepa uspomena na vrijeme maturalca, vrijeme kada su naši učenici ušli u svijet odraslih i odgovornih ljudi. Odgovornost je ono što je od prvog trenutka krasilo ovo putovanje. Niti jednog problema, niti jednog kašnjenja, niti jedne svađe, besprijekorno, pošteno, ljudski. Hvala roditeljima koji su odgojili ovakvu djecu i povjerili nam ih na ovom putovanju.

Iskreno hvala Juliji Živanović, vodiču turističke agencije Perla, ženi ogromne energije i kulture, osobi koju vodi altruizam i kojoj ništa nije teško, a na raspolaganju nam je bila sedam noći i pet-šest dana. Hvala i turističkoj agenciji Perla koja je u potpunosti ispunila dogovorene odredbe maturalnog putovanja. 

Razrednici: prof. Ana Samardžić, 2. kh

                   prof. Stjepan Marković, 3.a

                    prof. Ivana Pavić Simunić 3. b

                    prof. Matea Pavić  Poljak, 3. m