Godine 1992. u Rio de Janeiru u Brazilu, nakon samita o očuvanju okoline, međunarodna organizacija TAFISA predložila je da se jedan dan u listopadu proglasi Svjetskim danom pješačenja. Cilj je bio toga dana izvesti što više ljudi u prirodu kako bi se manifestirala pripadnost određenoj sredini i razvila svijest o potrebi ekološkog očuvanja te sredine, ali i svijest o potrebi kretanja (posebno pješačenja) kao najjednostavnijeg i najsvrsishodnijeg oblika očuvanja i unaprjeđenja zdravlja.Odlučili su da 5.10. bude Svjetski dan pješaka, a 15.10.proglasili su Međunarodnim danom pješačenja. I naša škola obilježava te dane.  

U srijedu 7.listopada oko 9 sati ujutro učenici naše škole okupili su se ispred Barutane kako bi proveli dan družeći se sa školskim prijateljima i profesorima na već tradicionalnoj akciji Taban, održanoj povodom Dana pješačenja.Ove je godine posebnost toga dana bila i u tome što je 7. listopada Dan naše škole, tako da je radost time bila i veća.

Stotinjak hrabrih okupilo se ispred Barutane. Željni avanture jedva smo čekali polazak.

Dogovorili smo se s profesorima o pravilima i polako krenuli. Putem smo pjevali, slikali se, razgovarali i dobro zabavljali. Nakon otprilike sat vremena došli smo u Bilje. Tamo smo sjeli kako bi se odmorili i nešto pojeli. Nakon 15 minuta polako smo krenuli dalje. Putem su se počela sklapati nova prijateljstva, a odnosi između učenika i profesora postajali su sve bolji. U razgovoru i šali prošao je još jedan sat.Shvatili smo da nam ne treba još puno do Kopačkog rita, stoga smo odlučili to vrijeme što bolje iskoristiti uživajući u razgledavanju krajolika. Pjevali smo i družili se sa svima.

Konačno smo stigli. Ušli smo u Kopački rit gdje su nas dočekali profesori koji su stigli prije nas. Učenici koji su putem ogladnjeli mogli su se okrijepiti malom zakuskom koja nas je tamo dočekala.Uživali smo u posljednjim danima ljeta i ljepotom okolice punili baterije za nove radne pobjede. Nismo mogli dugo ostati, jer su autobusi vrlo brzo došli po nas.Ni nakon ulaska u autobus zabava nije prestajala. Učenici viših razreda počeli su pjevati, a ubrzo smo im se i mi pridružili.

Nakon dvadesetak minuta stigli smo u Osijek i shvatili da je našem druženju došao kraj.

Ovo pješačenje jedno je od ljepših iskustava koje sam doživjela tijekom školovanja i mislim da ću svakako ići i dogodine.A ni Dan škole nismo mogli bolje proslaviti!

Šteta što je tako kratko trajalo…

Ivana Lacić, 2.K2

Pogledajte slike ovdje.