U 8.00 h ispred naše škole krenulo se put Zagreba prema džamiji – koja je bila prva na rasporedu. Na ulazu nas je dočekao (vrlo služben i ozbiljan) portir, a (gosto)primio nas je imam Halid koji nam je, za početak, govorio o pet stupova (dužnosti) islama. Od zanimljivih saznanja, zanimljivija su još bila pitanja koja su postavljali naši učenici, a na koje je imam spremno odgovarao. Posebno je zanimljiva bila tematika poligamije - u kojoj su sve žene ravnopravne te materijalno jednako tretirane, a broj žena ograničen je na (samo) četiri (gdje za ženidbu sljedeće ona prva ili prve dvije/tri moraju dati suglasnost). Imam ima svega jednu zakonitu ženu, a za monogamiju čest je razlog zakon države u kojoj musliman živi. O nezakonitima nismo previše raspredali (no, to i nije stvar samo islama…).

Dojmove smo sređivali u restoranu u sastavu džamije gdje za manje novce možete popiti odličnu bosansku kavu i pojesti ćevape, baklavu ili neki drugi specijalitet. Isprobano i toplo preporučujemo!

Stigavši u centar Zagreba, obišli smo Sabornu crkvu Preobraženja Gospodnjeg – katedralu Srpske pravoslavne crkve koja se nalazi na Cvjetnom trgu, tj. na Trgu Petra Preradovića. Nakon sat slobodnog vremena okupili smo se i krenuli prema sinagogi koja se nalazi na Mažuranićevu trgu poznatom kao Mažurancu. Umjesto očekivane sinagoge kao samostalne građevine (koja je postojala u Zagrebu u Praškoj ulici, ali je uništena u 2. svjetskom ratu!), našli smo se pred redom starih zagrebačkih zgrada u čijem se sastavu, na trećem katu jedne od zgrada, nalazi Židovska vjerska zajednica Bet Israel - sinagoga. Tamo nam je gđa Julija govorila o povijesti židovstva, o šabatu (sedmi dan odmora) te o specifičnom, strogo propisanom načinu proizvodnje hrane i prehrane (košer/kašrut) pobožnih Židova, koji, između brojnih zabrana, zabranjuje miješanje mesnog i mliječnog…

Slušanje i učenje o različitostima čini nas bogatijima i tolerantnijima te nas osvještava da smo i mi za nekoga različiti i drugi. Ovakvim izletima širimo vidike i koliko god se nečiji stil života i vjere čini nama neprihvatljivima, time mi ipak učimo prihvatiti druge, jer o njima učimo, učenjem razumijevamo i razumijevanjem toleriramo.

...i Bogu je prosto bilo krstimo se ili klanjamo...