Na početku susreta Andrija Zbašnik osobno se predstavio prisutnim učenicima i nastavnicima. Kao rođeni Pargar, zaljubljenik u svoje rodno mjesto i rodni kraj, Andrija je vodio kronologiju događanja o svome Pargu i Čabru, u kojemu danas živi. Osobito su ga zanimala događanja i zbivanja iz vremena njegove mladosti i odrastanja pa je tako nastala knjiga „Veja“, „okićena uspomenama“ koje su se tijekom njegova života nagomilale. Knjiga je svojevrsna monografija autora koji opisuje periode svoga djetinjstva i svoje obitelji, čabarske slikare koji su ga inspirirali da se i sam bavi slikarstvom, svoje kolekcije i svoj umjetnički rad. Iz te je knjige autor izdvojio i pročitao nekoliko priča i anegdota. Autor je pročitao i nekolika priča, „povijesnih iskrica“, iz rukopisa budući da je u nastajanju je još jedna zbirka priča iz čabarskog kraja.

Zahvaljujući ljudima poput Andrije možemo sačuvati uspomene od zaborava i ostaviti ih u nasljeđe budućim generacijama.