Brojevi su očaravali ljude još od praskozorja civilizacije. Simbolika brojeva stara je koliko i sami brojevi. Uz primjenu prirodnih brojeva u arhitekturi, umjetnosti, religiji, prirodi i svakodnevnom životu, istaknuta je njihova uloga i značenje (kao i povijesni pregled) u kulturi drevnih civilizacija, europskoj kulturi od antike do 21. stoljeća i neeuropskim kulturama.

Brojevi nisu samo matematički znakovi. Oni mogu biti i svojevrsne oznake, pune prikrivenih značenja, koja radoznao duh vode u tajanstveni svijet simbola.

Pitagorina ideja harmonije svijeta (6. st. pr. Kr.) izvire iz povezanosti matematike i glazbe. Za Pitagoru je načelo svemira broj. Proučavajući matematički odnos između tonova dobivenih trzanjem žica različitih duljina, Pitagora je otkrio da glazbeni sklad ovisi o omjeru duljina žica, tj. omjeru cijelih brojeva (2 : 1 - oktava, 3 : 2 - kvinta i 4 : 3 - kvarta). Otkriće glazbene ljestvice, odnosno pravila glazbene harmonije, imalo je mnogo veći utjecaj na povijest svijeta od matematičkog dokaza poučka o pravokutnim trokutima (koji je bio poznat još Babiloncima).

Pitagora je razlikovao tri vrste glazbe: musica instrumentalis, musica humana, te musica mundana. Za njega su sve tri vrste glazbe jedna te ista glazba, jer je to stvar čiste matematike.

Pojam harmonije pitagorejci su identificirali s harmonijskim razmjerom i zlatnim rezom. Zanimljive primjere potražimo u svakodnevnom životu, prirodi, umjetnosti i arhitekturi.

Pitagorinu ostavštinu naslijedili su Kepler, Galilei, Newton i Einstein. Kepleru je riječ harmonija značila sklad i ljepotu gibanja planeta, te postojanje matematičkih zakona koji objašnjavaju to gibanje (harmonijska teorija o planetima).

Prezentirana je i primjena harmonije u čovjeku.

Čestitamo Martini na ustrajnosti! Njezin se uspjeh sastoji od niza malih pobjeda, a rezultat je strpljenja i napora. Uz istaknutu znatiželju, ozbiljna i jednostavna, uspješno je opisala i pojasnila određene spoznaje o brojevima, uz primjenu u umjetnosti.