Dragi Davore!

Veseli nas Vaš povratak u Zagreb, povratak vlastitom domu, roditeljima, prijateljima, svima koji su Vas čekali ...

Kada je 8. studenog 2017. učenica 3. razreda programa – zanimanja ekonomist Natalija Dokmanović, na 40. zagrebačkom Interliberu, kupila Ćopićevu priču u stihovima „Ježeva kućica“, ni slutila nije koliko će joj izazova, radosti i simbolike donijeti.

Naime, 14. prosinca 2017. na web stranici KEK – a objavljen je Vaš blog unutar Ekspedicijskog dnevnika, uz fotografiju, „Dan u šatoru“.

Sve u svemu, život u šatoru mi je vrlo ugodan. Sada je to moj dom! Zovem ga od milja – „ježeva kućica“.

Neki su ostali bez daha – i slikovnica „Ježeva kućica“ je na Antarktici, u Vašim rukama. Odista iznenađujuće, dirljivo, originalno!

Što je naš dom skromniji, to je draži, topliji i pun trpke ljepote življenja. Vjerujemo, Davore, da će Vam zauvijek ostati u dubini duše.

Gledamo u treperave daljine i bijelo oblačje što plovi iznad uzgibanih trava. S vječnom ljepotom sunca nad „golim“ planinskim obzorjima, slutimo snijeg i s nestrpljenjem ga očekujemo. Jer, želimo izgraditi „ježevu kućicu“ za Nataliju i fotografije proslijediti Vama. Izazov je velik, no bilo je, vjerujte, zanimljivo i dinamično.

Dok sjeverac snijegom zasipa goranski kraj, a hujanje vjetrova se čuje u razgorjelom ognjištu „ježeve kućice“, u čovjeku se javlja neka nerazjašnjena i bezrazložna sjeta.

Iznenada se smiruje dramatika stihije i pahulje su prepuštene svojoj tišini. Divna je ta glazba njihova padanja, ta nečujnost – bijela lirika. I dok na granama snijeg srebrne čipke tka, gradi se „Natalijina kućica“.

Natalijina ljubav prema vlastitom domu i zavičaju, tj. jedinstvena koncepcija života u prirodi, uz umjetnički način izražavanja, izazivaju radoznalost, zatim zanimanje i na kraju želju za razumijevanjem i sudjelovanjem.

Natalijina nas je jakna podsjetila na Vaše, Davore, pripreme za ekspediciju na Južni pol u Norveškoj, gdje ste proučavali život tradicionalnih Laponaca (Samija), nomada sa sobovima, od čije ste kože i nosili odjeću. Također, prisjetili smo se (neki od nas) i vlastitog putovanja po Skandinaviji, do krajnjeg sjevera Europe – Nordkappa.

Želimo Vam mnogo nadahnuća pri pisanju knjige „Polarni san“, te s nestrpljenjem očekujemo Vaša promišljanja i zapise o oporosti, tišini i ljepoti Antarktike i Južnog pola.

Neka Vam je sa srećom!

Učenici i djelatnici Željezničke tehničke škole Moravice