Naravno da tijekom odrastanja djeteta postoji cijeli niz izazova i situacija u kojima je odgojni utjecaj neophodan pri formiranju životnih vrijednosti. Naravno da ponekad naiđemo na dječje otpore. Motivirajmo se uvijek razdvojiti dijete od njegovog postupka i svaki puta kada mu nastojimo osvijestiti da određeni postupak ima i učinkovitije mogućnosti, potrudimo se da osjeća da je voljeno. Neka odrasta u ozračju da se ponekad nismo slagali s njegovim postupcima, da smo nudili alternativna rješenja, ali da ga uvijek bezuvjetno volimo.

Većina roditelja želi pristojno, samouvjereno dijete koje izbjegava viku, ružne riječi, uvrede, osuđivanje, omalovažavanje, ucjenjivanje i kažnjavanje. Nekako nam se čini da djeca puno više kopiraju nas odrasle nego što se to nama čini. To pred nas stavlja visoki stupanj odgovornosti da i mi budemo roditelji koji ne viču, ne govore ružne riječi, ne vrijeđaju, ne osuđuju, ne omalovažavaju, ne ucjenjuju i ne kažnjavaju. Kada osvijestimo da su to metode koje koristimo kada smo nemoćni, možemo se odlučiti i za alternativne metode kojima ćemo ojačati svoju roditeljsku ulogu, a pritom odgajati vlastitim primjerom. Budimo promjena koju želimo vidjeti u svome djetetu.

Nije određeno u satima, nije određeno u danima, definirano je u posvećenosti i fokusiranosti. Kada ste s djetetom, kada vam priča, kada želi podijeliti s vama događaje, situacije, interese, probleme, zahtjeve, budite prisutni. Posvetite mu svu vašu pažnju. Kada to nije moguće, jer i roditelji su ljudi, zamolite za strpljenje i predložite trenutak u kojem ćete mu moći pokloniti svu svoju prisutnost. Održite obećanje.

U skladu s vašim procjenama, baziranim na procjeni djetetovih dobnih mogućnosti, ponudite im obiteljsku atmosferu u kojoj je moguće razmijeniti mišljenja i ponuditi argumente. Pravo na izbor i pravo na mišljenje doprinosiosnaživanju samopouzdanja, a samim time i stvaranju odličnih preduvjeta za odrastanje.

Pogreške su dio života, ili mudrije rečeno, dio životnih škola. Svi griješimo. Ono po čemu se razlikujemo je ponavljamo li svoje greške ili ne. I naša djeca griješe. Pomognimo im da i sami to osvijeste, a najbolji put je kroz razumijevanje. Razumijevanje ne znači da se slažemo s postupkom. Znači da smo spremni pomoći djetetu da uvidi svoju grešku, pronađe alternativne izbore za sljedeći put i ne ponovi grešku. I kada pogriješi, prema djetetu se potrebno odnositi s poštovanjem. Tako razvijamo i njegovu empatiju kako će reagirati na tuđe greške i kako će se samo prema sebi odnositi kada pogriješi.

Do sljedećeg nadahnuća želim vam inspirativne, ljubavlju obgrljene, trenutke s vašom djecom