Centar za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreb

‘Kuda idem ne znam, ali htio bih, kad umrem, da me kremiraju i stave u neku lijepu pepeljaru', zapisao je u svojoj potrazi za smislom života, 14-godišnji Luka Ritz. Vjerojatno ni u  snovima nije pomišljao da bi se to moglo dogoditi tako brzo, niti pune 4 godine kasnije. Njegovo premlaćivanje i posljedična smrt te višemjesečna potraga za počiniteljima potresli su hrvatsku javnost i potaknuli snažnu građansku kampanju otpora maloljetničkom nasilju. Ovo je intimna priča koja se događala daleko od očiju javnosti, o traumatičnom gubitku sina, prijatelja, dečka, koji u rasponu od godinu dana nakon Lukine smrti prati njegove najbliže, te priča o potrebi i važnosti građanske solidarnosti i aktivizma u današnjem društvu.