Učenički dom Kutina

OD REGISTRACIJE DO DANAŠNJIH DANA

Djelatnost  Doma  započela je  u dvorišnoj zgradi današnjeg Zavoda  za zapošljavanje 1960.godine. Ta je zgrada u  Crkvenoj ulici  imala više namjena u svojoj povijesti. Između ostaloga zdravstvenu i prosvjetnu, a za smještaj učenika do 1962. godine.

Dom, spomenute 1962. godine seli u najbliže susjedstvo, u dotadašnju zgradu Kotarskog suda  izgrađenu za 1. svjetskog  rata, te s gruntovnicom dograđenom poslije II. svjetsog rata. Iz nje trajno oplemenjuje mladošću, učenjem i rado. Najkraće – čini dom onima kojima u dane školovanja  roditeljski nije blizu. Kutinski Učenički dom, zasada jedini te vrste u Sisačko-moslavačkoj  županiji, stvorio je osobitu bliskost s korisnicima. Neki,  iako već u mirovini, češćim posjetima i danas osjećaju ga svojim. Domska kronika bilježi svakodnevnicu života unutar zgrade, ali dodiruje i manifestacije koje ga neraskidivo vežu s gradom, onih kojima mu u najljepšoj dobi stasanja za život pripadaju.

Razvoj Kutine 1960. uvjetovao i potrebu Doma učenika                                                                                                                                                                                                       

Povijest Učeničkog doma vezana je uz njegovu registraciju i promjene koje su slijedile u minulih pet desetljeća. Svakako, posebno je vrijedan osnivački  dokument, točnije rješenje Narodnog odbora Kutina od 14. lipnja 1960. godine  (čija se fotokopija i danas čuva u arhivi Doma). Narodni odbor kotara Kutina navedenog dana Rješenje je donio na sjednici Kotarskog vijeća i Vijeća proizvođača. U članku 1. stoji: Osniva se Dom učenika u Kutini, kao odgojna ustanova. Sjedište doma je u mjestu Kutini.  Uz odgojnu, te zadaću osiguranja smještaja i šrehrane, Dom ima svojstvo pravne osobe. Upravljane imovine podliježe odredbama o ustanovama sa samostalnim financiranjem. Domom učenika upravlja Odbor doma (prvi je imao sedam članova), vijeće odgajatelja i direktor. No, kod imenovanja prve čelne osobe, uočavaju se razlike u nazivu ustanove, kao i odgovornoj funkciji.

U Rješenju 20.rujna 1960. Godine stoji da je 1. Rujna iste godine dužnost primio upravitelj Doma učenika u privredi, dakle ne direktor Doma učenika (bez- u privredi), a kako stoji u Rješenju o osnivanju. U prepisci koje se vodi prvih godina, primjerice do 1963. Godine, dokumenti upućeni ustanovi naslovljeni su jednim i drugim imenom: Dom učenika i Dom učenika u privredi (potvrđuju to i faksimili u ovoj knjizi). Što se tiče naglska u privredi, pravda ga prvi prozivnik s popisom zanimanja za koji su korisnici obrazovani: strojobravar, trgovac, frizer privatnik, krojačica, metalac, automehaničar, kovač, mesar, kovinotokar, varioc, autoelektričar, elektromonter, TT mehaničar, zidar, stolar, tapetar, mlinar, električar, soboslikar.
Administrativno, Kutina je tada kotarsko središte za područje cijele Moslavine. Dakako, potreba za smještajemučenika rezultat je prije svega razvojnih gospodarskih okolnosti, a koje nisu mogle bez obrazovanja. Već od  I. svjetskog rata poznato naftonosno područje (Gojlo) steklo je poslije 1945. Godine daljnjim razvojem (više naftnih polja i naftovodom Stružec – Sisak) status najrazvijenijeg u tadašnjoj jugoslavenskoj državi. Kadrovi su potrebni poljodjelstvu, organiziranom u zadruge, zatim trgovačkoj djelatnosti, drvnoj i građevinskoj industriji. Uz postojeću kutinsku kemijsku industriju (tvrtka Metan – čađara, glinara, vapnara), projektima iz 1959. Godine najavljuje se i izgradnja u Hrvatskoj tada jedine tvornice mineralnih gnojiva, a što je puštanjem u rad postrojenja I. faze 1968. Godin i ostvareno. Stoga je logično da je i Učenički dom stasao uz škole koje su mu bile vršnjakinje. Vrijeme je to ukidanja usitnjenih malih škola u privredi u općinskim moslavačkim središtima. U Kuitni je 5. Rujna 1960. Godine otvorena prva srednja škola Gimnazija Brtastvo – Jedinstvo, te dva odjeljenja prvih razreda škole s praktičnom obukom unutar Centralne škole učenika u privredi. Sve to ide više nego u prilog osnivanju Učeničkog doma. Godine 1964. Kutina dobiva i drugu osnovnu školu (danasVladimira Vidrića), zatim treću Stjepana Kefelje (1975) i četvrtu Zvonimira Franka (1982). Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Kutini djelovanjem započinje i veliki Srednjoškolski centar koji upisuje i do 1.200 učenika raznih profila.  Spomenuti razvoj Kuitni dao je epitet grad gljiva. Naime, od 1961. Do 1971. Kutina bilježi osobito zapaženi demografski rast sa 7.000 na 11.000, a do 1991. Godine do 15.000 stanovnika. Danas u Kutini djeluju dvije srednjoškolske ustanove: Srednja škola Tina Ujevića (gimnazija i ekonomska škola) i Tehnička škola Kutina.