Kratka povijest naše škole
Povijest Gimnazije Beli Manastir započinje, danas već davne, 1963./ 64. školske godine. Do tada su Baranjci gimnazijsko obrazovanje stjecali u Osijeku, u tamošnjim gimnazijama. Putovali su svakodnevno vlakom na relaciji Beli Manastir - Osijek (35km) ili su stanovali u gradu jer se udaljenost mnogih baranjskih mjesta i Osijeka mjerila satima vožnje i prometne nepovezanosti.
Detaljnije, prva generacija učenika Gimnazije Beli Manastir upisuje prvi razred matematičke gimnazije u Osijeku, u školskoj 1962./63. godini gdje tu školsku godinu i završava, da bi se u školskoj 1963./1964. nova dva odjela prvih razreda upisala u gradu Belom Manastiru na svojoj današnjoj, matičnoj lokaciji. Učenici koji su završili prvi razred matematičke gimnazije u Osijeku, upisuju drugi razred također u gradu Belom Manastiru, na matičnoj lokaciji. Tako se davne, 1963./64. godine krenulo u školsku godinu s tri odjela gimnazije (dva odjela prvih razreda i jedan odjel drugog razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije).
Može se zaključiti da je škola prve maturante imala 1965./66. godine. Njihova posljednja, zajednička školska fotografija ovako je izgledala:
Kontinuiran rad, zapaženi rezultati, mjerljivi po uspješnosti studiranja i povratka mnogih intelektualaca, poniklih iz te gimnazije u svoj zavičaj, najbolja su potvrda da je postojanje ovakve škole bilo od iznimne važnosti za svekoliki razvoj Baranje.
Treba reći da je legenda ove škole bio i ostao njen prvi ravnatelj i nezaboravni profesor povijesti latinskoga jezika gosp. Antun Bubalović.
Reforma školstva od 1975-1977. godine duboko je ranila i obezvrijedila gimnazijski sustav obrazovanja te je integracijom u Srednjoškolski centar Beli Manastir i u novi ustroj školstva, povijest gimnazije zaustavljena u samoj njenoj uzlaznoj putanji.
Dijeleći prognaničko-izbjegličku sudbinu Baranjaca diljem Hrvatske i u susjednoj Republici Mađarskoj u vrijeme Domovinskog rata, rađala se iz pepela i ljubavi ova naša, sadašnja gimnazija. Vratila se u danima mirne integracije u Hrvatsko Podunavlje, spremna obavljati svoju obrazovnu, odgojnu i kulturnu zadaću. Njena nazočnost danas nije nepoznata na polju hrvatskoga srednjeg školstva po rezultatima koje ostvaruje na brojnim natjecanjima gimnazijalaca.
Gimnazija Beli Manastir, to su : kvalitetni učenici, obrazovani nastavnici i stručno vodstvo na čelu s ravnateljem, prof. Veljkom Frankom do umirovljenja, konca školske 2022./23.
Otvaranjem europskih projekata kao što su Erasmus+, eTwinning, European Schoolnet Academy, Scientix i drugi koje snažno podržava naša nova ravnateljica, profesorica Suzana Periša, mag. math. dinamična, puna razumijevanja i novih ideja nastavlja put gimnazije zajedno s učenicima i djelatnicima škole još bolje i inovativnije.
KRATKI PRIKAZ RAZVOJA NASELJA BELOG MANASTIRA - GDJE SE SMJESTILA NAŠA ŠKOLA
Na mjestu današnjeg Belog Manastira nekoć je stajalo rimsko utvrđenje pod nazivom «Mons aureus» - Zlatno brdo. Tijekom velike seobe naroda kao i ostali rimski gradovi i utvrde i to je nestalo. Nemamo točnih podataka kad je na tom mjestu obnovljeno naselje, ali prve podatke da je na ovom mjestu postojalo selo Pel susrećemo 1227. godine, kada je u njegovoj blizini palatin Moys (Mojš) osnovao samostan (lat. monasterium), po kojem se i samo mjesto prozvalo Pelmonostar. Veliki su posjednici u XIII st. bili Daroyi od kojih potječe palatin Moys, pa se po njima od 1227. godine zove Moys Monasterium. Kasnije se udomaćilo ime Monostor koje se spominje 1357. godine kada spada u kraljeve posjede (lat. ville regiae). Naselje se nalazilo u sastavu baranjske županije, a u XV st. dolazi u posjed obitelji Gorjanski.
Nakon mohačke bitke prostori Baranje dolaze pod tursku vlast. Domicilno stanovništvo Hrvati i Mađari izmiču, a na ispražnjena selišta dolaze Hrvati iz Bosne, Srbi i Vlasi. Pod turskom vlašću Monostor je pripadao nahiji Branjin Vrh. Budući da su Turci dali slobodu svim vjeroispovijestima, na prostoru Baranje se ubrzano širila reformacija. Jedini koji su u vrijeme turske vlasti radili na očuvanju religijskih, narodnih i kulturnih obilježja Hrvata bili su bosanski franjevci provincije Bosne Srebrene.
O demografskoj pustoši u Baranji govori 1543. biskup Vrančić koji bilježi da je prije bilo više stanovnika u jednom selu nego danas u 30! Franjevci su u Baranji imali svoje samostane, tako se početkom XVIII st. spominje da su uz njigov samostan u Baču, postojale župe Bač, Santova, Santa i među njima Monostor.
Nakon odlaska Turaka po popisu iz 1690. godine u Baranji je bilo samo 254 sela, što je tek ¼ od prijašnjih sela.
Do 1739. godine na oslobođene krajeve iz Bosne se doselilo oko 200 000 katolika-Hrvata i više od 100 000 Srba.
Eugen Savojski 30.01.1699. je dobio vlastelinstvo Belje (tada Branjino Vrško) u čijem se sastavu nalazilo 6 okruga, a Monostor-Beli Manastir bio je u šestom uz naselja Branjih Vrh, Luč, Petlovac, Popovac i Branjinu.
U popisu stanovništva iz 1715.g. bilježi se da su u Monostoru živjeli Hrvati i Srbi i da je naselje imalo samo 52 stanovnika, a Branjin Vrh znatno više, pa je prema tome u ono vrijeme Monostor samo zaselak pred Branjinim Vrhom.
Po novom popisu iz 1733.g. bilježi se da je Monostor (Pelmonostor) slabo naseljen, ali već 1757.g. doseljavanjem Nijemaca broj stanovnika povećao na 406!
Po podacima iz 1842.g. po crkvenom uređenju Monostor je bio filijala župe Branjin Vrh, koja je bila hrvatsko-njemačka, a u kojoj je još bio 491 pravoslavni vjernik.
Beljsko vlastelinstvo 1736.g. prelazi u vlasništvo Habsburške krune, jer Eugen Savojski nije imao nasljednika i ostat će u njihovim rukama do 1918.g.
Od te godine do 1941.g. bio je u državnom vlasništvu Kraljevine Jugoslavije.
Poslije 1918.g. u Baranji dolazi do značajnih etničkih promjena, iseljavaju se Mađari i dolaze Srbi, a te godine je i Pel ili Bel Monostor preimenovan u Beli Manastir.
Do velikih etničkih promjena je došlo i 1944.g. kada su Baranju morali napustiti Nijemci.
U vrijeme Kraljevine Jugoslavije Beli Manastir je bio seosko naselje koje se počelo brže razvijati i rasti. U socijalističkoj Jugoslaviji prema popisu stanovništva 1971.g. Beli Manastir je imao status gradskog naselja, postaje općinsko središte cijele Baranje.
Prema popisu stanovništva iz 1981.g. imao je 9118 stanovnika, a po popisu iz 1991.g. 10146.
Danas je Beli Manastir upravno, gospodarsko, kulturno i prosvjetno središte Baranje.
Vjekoslav Sučić, prof. povijesti
.png)
Nakon mohačke bitke prostori Baranje dolaze pod tursku vlast. Domicilno stanovništvo Hrvati i Mađari izmiču, a na ispražnjena selišta dolaze Hrvati iz Bosne, Srbi i Vlasi. Pod turskom vlašću Monostor je pripadao nahiji Branjin Vrh. Budući da su Turci dali slobodu svim vjeroispovijestima, na prostoru Baranje se ubrzano širila reformacija. Jedini koji su u vrijeme turske vlasti radili na očuvanju religijskih, narodnih i kulturnih obilježja Hrvata bili su bosanski franjevci provincije Bosne Srebrene. 
