Salezijanska klasična gimnazija - s pravom javnosti

U osmoj godini ostao je bez oca, a školu je do trećeg razreda pohađao kod Braće kršćanskih škola. Trebao se zaposliti u torinskoj tvornici oružja, gdje je radio i njegov otac, ali mu je don Bosco predložio da školovanje nastavi u njegovu oratoriju, u torinskoj četvrti Valdocco.

Mihovil je bio uzoran oratorijanac i apostol među svojim prijateljima. Položio je 25. ožujka 1855. zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti te postao prvi salezijanac. Poučavao je matematiku i vjeronauk, pomagao u blagovaonici, na dvorištu, u kapeli. Navečer je kao don Boscov tajnik prepisivao njegova pisma i rukopise za knjige, a na kraju učio za školu. Ozbiljno se pripremao za svećenički poziv. Mihovil je 1858. postao upravitelj oratorija u Valdoccu, a za svećenika je zaređen 28. srpnja 1860.

Pratio je don Bosca na mnogim putovanjima. U Mirabellu Monferratu, otvorio je 1863. prvi salezijanski centar izvan Torina i postao njegov rektor. Bio je prvi ravnatelj salezijanskih sestara, Kćeri Marije Pomoćnice kršćana, osnovanih 1872. U studenom 1884 papa Leon XIII. imenovao je don Mihovila Ruu Don Boscovim zamjenikom i nasljednikom. Don Mihovil, prozvan „Živim pravilom“ („Regola vivente“), zbog svoje stroge vjernosti redu, znatno je ojačao salezijanski duh i proširio misijsko djelovanje, a družba je u njegovo vrijeme zabilježila veliki rast.

Imao je dar čitanja srdaca, proročanstava i ozdravljivanja. Preminuo je  6. travnja 1910., u Torinu.

Papa Pavao VI. proglasio je Mihovila Ruu blaženim 29. listopada 1972. i ustvrdio da je on, „najvjerniji, najponizniji i najodaniji Don Boscov duhovni sin od izvora načinio veliku rijeku“.

Njegove relikvije počivaju u torinskoj bazilici Marije Pomoćnice kršćana.