Gimnazija Metković

Svjetski dan močvarnih staništa obilježava se svake godine 2. veljače, na dan kada je 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o zaštiti močvarnih područja od međunarodnog značaja, tzv. Ramsarska konvencija. Hrvatska je potpisnica Ramsarske konvencije od 1991. godine, a na Ramsarskom popisu su parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, te ribnjaci Crna Mlaka u Jastrebarskom i Donji tok Neretve.

Ove godine tema Dana vlažnih staništa je Močvare i klimatske promjene. Močvarna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Uz njih je vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja, međutim to su i najugroženiji ekološki sustavi u svijetu. U posljednjih 50 godina izgubljeno je 50% svih močvarnih staništa u svijetu.

Vrijednost močvarnih staništa  je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, pročišćavanje vode, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata,  te povoljnog utjecaja na ublažavanje klimatskih promjena.  One su genske banke biološke raznolikosti staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta, a pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma.

Močvare su ekološki sustavi koji imaju obilježja vodenih i kopnenih ekosustava i imaju veliku ulogu u stabilizaciji klime i ublažavanju klimatskih promjena. Bogatstvo vode, topline i hranjiva čini ih rasadnikom života s raznolikim staništima velike biološke raznolikosti. One mogu primiti i vezati veće količine stakleničkih plinova i time utjecati na smanjenje temperature.  Osim toga one pozitivno utječu primajući velike količine vode tijekom poplava, zadržavaju ih, te postepeno otpuštaju tijekom sušnog perioda. Upravo zbog toga tijekom stoljeća razvoja ljudskog društva, sve velike civilizacije su se razvile na močvarnim područjima delta i porječja velikih rijeka, a za potrebe razvoja močvare su se isušivale.

Danas smo svjesni promjena klime. Promjene su rezultat prirodnih, ali i antropogenih utjecaja. Porast temperature dovodi do otapanja leda polarnih kapa, velike količine vode odlaze u more, što ima znatan utjecaj na morske struje, te posredno velike i dalekosežne posljedice  za život cijelog planeta. Otpuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu dovodi do povećanja temperature na cijeloj planeti što prema dosadašnjim mjerenjima iznosi 2° C.  Svjetska meteorološka organizacija (WMO) potvrdila je da je 2016. godina bila najtoplija godina od kada postoje mjerenja, a 16 od 17 najtoplijih godina zabilježene su od početka 21. stoljeća.

Prijetnje, zahtijevaju drugačiji pristup prirodi i okolišu, korištenju resursa, mogućnostima upotrebe neškodljivih energenata, promjeni načina razmišljanja ljudi, njihovoj svjesnosti o ulozi u negativnom utjecaju na klimu, te mogućnosti pozitivnog djelovanja.