« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Stojan Vučićević (1941. – 1989.) - tragalac za dobrom
Sat poezije metkovski su gimnazijalci posvetili Stojanu Vučićeviću, pjesniku,
putopiscu, prevoditelju i novinaru koji je umro 22. rujna 1989.
Autor pjesničkih zbirki “Greben”, “Siga”, “Čavli”, “Šibanica” i putopisne
proze “Podmornica", rođen u Turkovićima, djetinjstvo i mladost proživio je u Metkoviću. Kao gimnazijalac preživio je užas Svetoga Grgura, otoka zatvora u blizini Gologa otoka, kamo je komunistička vlast slala mlade nepodobnike. Poput Dostojevskoga taj ga je događaj presudno odredio u književnom stvaralaštvu. Iskustvom boli i smislom za jezične nijanse započinje lirsko putovanje iskustva i snova od Ponornice, preko zavičajne Neretve, Pariza, Zadra i studentskih dana, do Zagreba. Puno je slutnji i razmišljanja o smislu života, otvoreno metafizičkom posljednjom pjesmom znakovita naslova „Umrijeti u Hrvatskoj“.
U šumi
Ponad drugih sjena neizbježnih
Leptir se prosto stopio sa svjetlom
Nas dvoje
Zbog te slike koju odbacuješ
I što će prva s vjetrom i ljetom
U noći
Stojimo zdvojni visoko nad Neretvom
Pred crnom sjenom ko pred bijelim svijetom
I gle, sve si mračnija i dalja
Korakom smrtnim ne mogu ti
Prići
Sve je među nama kao klis i palja
Šibanico umri, kasno ćemo
Stići
Ako negdje naiđete na knjigu ili samo na pjesmu Stojana Vučićevića, pokušajte se zadubiti u materinji jezik, pročitati i razumjeti. Spašavajući njega, spasit ćete ovu zemlju za sebe. Kako blijede imena njezinih pjesnika, tako nestaje i nje. (Miljenko Jergović)
Luko Paljetak o Stojanu Vučićeviću:
http://www.matica.hr/vijenac/412/stanovnik-plavog-salona-2635/