Gimnazija Metković

Učenici i djelatnici Gimnazije Metković s pijetetom su se prisjetili žrtava Domovinskoga rata, Vukovara i Škabrnje.

Na poseban način odana je počast žrtvama Vukovara izradom trodimenzionalnog vukovarskog Vodotornja i plakata za Vukovar čime je zorno prikazana i naglašena simbolika Vukovara kao Grada Heroja s naglaskom na njegovu postojanost i izdržljivost.

" name="Izrada Vodotornja" scrolling="no" src="https://youtu.be/9OX1aRAdGYE">

U izradi Vodotornja sudjelovali su učenici Roko Begušić, Tomislav Marenić, Luka Popović, Marko Planinić, Marta Puljić, Marta Gnječ, Lana Parmać i Antea Volarević zajedno s prof. Marijanom Dodig, knjižničarkom Antonijom Glamuzina i prof. Zoranom Vidovićem.

Prigodni program učenika i njihovih mentorica, profesorica hrvatskoga jezika, uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskoga rata, na žrtve Vukovara i Škabrnje u Gimnaziji Metković

Očuvanje uspomena vitalno je za bolje razumijevanje konteksta minulih događaja i učenja borbe za ljudsko dostojanstvo i društvenu pravdu.

Vukovar i Škabrnja simbol su prkosa, otpora i slobode. Stradanja žrtava Vukovara i Škabrnje u ljudskom, sudbinskom smislu, nenadoknadivi su. Mnogi su položili svoje živote za dobrobit generacija koje dolaze.

Učenici Sara Jerković, Mia Ćubela, Mateo Plećaš, Josip Glavinić, Ivan Mihovil Gabrić, Dražen Martić, Luka Popović, Ivana Šutalo i Marta Puljić pod vodstvom mentorica, profesorica hrvatskoga jezika, prigodnim programom obilježili su Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje te pozvali sve učenike i djelatnike Gimnazije Metković da upale svijeće u Gradskom parku i u prozoru svoga doma, uz molitvu i zahvalu za slobodu.

UPALI SVIJEĆU ZA VUKOVAR

Tiho pomoli se i upali svijeću za Vukovar

Upali svijeću za grad koji ima dušu,

grad čijim je ulicama prolivena krv nedužnih,

grad krvavih ulica opranih suzama potjeranih.

Ranjeni Vodotoranj prkosi...

Upali svijeću za sinove i očeve 

koji mladost ostaviše pokraj plavoga, hladnog Dunava

koji majke i žene još  čekaju za nedjeljnim ručkom.

Ako imaš snage, volje, želje - pođi u Vukovar!

Budeš li prolazio Trpinjskom cestom, pazi da ne izbrišeš korake...

Pusti ih neka spavaju...

Nek' uspavani ostanu tamo iznad neba i oblaka.

U šutnji zastani...  

Dok pališ svijeću, vidiš hrabrost i ljubav jednoga grada.

Razmisli i oprosti... oprosti krvnicima!

Upali svijeću i za njih...

Ne zaboravi, al´ ne nosi pušku na ramenu, ne spavaj u rovu,

ne slušaj plač, topot, zvuk bola.

Na ramenu nosi dijete svoje, slušaj smijeh, slušaj cvrkut,

spavaj u krevetu za dvoje na jastucima od perja.

Upali svijeću, tiho se pomoli i zahvali Bogu,

zahvali na Vukovaru, gradu nad gradovima

moje predivne zemlje hrvatske!   

Ana Raič