Gimnazija Metković

Iz hladne i mračne zime uplovili smo u vrijeme kada nas sunce prati sve do konca dana, sve do konca još jednog dijela život. Osim sunca i vrućine stigle su nas i brojne školske obveze i zadatci. Trebali smo samo jedan trenutak u zagrljaju sunca da napustimo sve tamne oblake koji su se spustili nad naše živote.

Upravo to pružio nam je izlet u Split u subotu 4. lipnja. Nije nam bilo potrebno puno vremena da naše lice posjeti osmijeh, a srce ispuni sreća. Sunce nas je grijalo, a more zapljuskivalo obalu dok smo šetali splitskom rivom i tražili zaklon od sunca. Obilazak smo započeli u Meštrovićevoj galeriji koja nas je odvela u svijet umjetnosti i posebnog izražavanja misli i osjećaja. Muzej iluzija, kao što mu i samo ime kaže, doista je mjesto prepuno iluzije koja nam toliko nedostaje u ovom svijetu okovanom u četiri zida svakodnevice. Naravno, svakim je satom sunce postajalo sve jače, a količina vode i snage smanjivala se. Nezaobilazan je dio Splita i Dioklecijanova palača koja nam je pružila povratak u povijest grada Splita te vladavine cara Dioklecijana. Kameni ostatci sjajili su na suncu, a prostor je bio ispunjen osjećajima snage i moći. Ostatak popodneva proveli smo u splitskom centru gdje smo se izgubili u mnoštvu ljetnih uzoraka, boja i nasmijanih prodavačica. Cijelo popodne pretvorilo se u samo jedan kratki trenutak u kojem smo nakratko pobjegli od stvarnosti. Nakon zajedničkog okupljanja krenuli smo prema Metkoviću. Iako umorni i okupani sjajem sunca, osmijeha nije nedostajalo ni u jednom trenutku te se put kući pretvorio u prepričavanje dojmova i doživljaja. Za tren oka sunce se spustilo, a pred nama osvanule dobro poznate ulice, parkovi i trgovine. Upravo to značilo je samo jedno, povratak kući, povratak u stvarnost.

Ponekad nas svakodnevne obveze i brige zatvore u četiri zida svakodnevice u kojoj nedostaje i sunca i smijeha. Srećom svijet ispunjaju ljudi i mjesta koja se stvore baš onda kada nam je to najpotrebnije. Upravo takav bio je izlet prvaša Gimnazije Metković u Split, bijeg od svakodnevice s ljudima čiji osmijesi razveseljavaju i dušu i tijelo.

Barbara Perić, 1. b