« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Naša škola trenutno sudjeluje u tri Erasmus Plus K2 projekta, a prvi dio jednog od njih, pod nazivom Can you tell me the way to…? se održavao upravo prošli tjedan u dolini Aoste, Italija. Učenici naše škole (Karla Bebić, Marija Terezija Boras, Gabrijela Matić, Marin Jurković i Matej Mustapić) su zajedno s dvije profesorice (prof. Jagoda Krešić i prof. Vera Modrić) te učenicima iz još 8 država (Litve, Italije, Švedske, Portugala, Španjolske, Poljske, Slovačke i Francuske) hodali stazama starih Rimljana, razgledavali staru Aostu i sudjelovali u mnogim radionicama na engleskom jeziku.
Prvi i drugi dan (put)
Nakon sastanka na autobusnom kolodvoru i posljednjeg pozdrava s obitelji, upućujemo se prema Splitu gdje nas čeka trajekt za Anconu. U trajektu se vozimo jedanaest sati te u Anconu stižemo u 7 sati ujutro. Poslije kraćeg čekanja ukrcavamo se na vlak te brzinom od 220 km/h dolazimo na Milano Centrale, druge najveće željezničke stanice u Italiji. Dok čekamo autobus razgledavamo djelić višemilijunskog grada. U autobusu za Aostu kreće upoznavanje sa učenicima drugih država, ispočetka pomalo nespretno, ali do dolaska u Chateau Verdun, hostel gdje smo spavali prve dvije večeri, već imamo dosta prijatelja. Nakon večere imamo aktivnosti upoznavanja i projekciju filma koji nam da predodžbu onoga što ćemo posjetiti sljedećih pet dana.
Treći dan (Great Saint Bernard Pass)
Poslije ranog doručka i ustajanja ukrcavamo se na autobus koji nas vodi do „Velikog prijelaza Sv. Bernarda“, prijelaza preko Alpa na granici Švicarske i Italije. Tamo posjećujemo hospicij Sv. Bernarda i slušamo priču od tisućgodišnjoj tradiciji primanja hodočasnika i planinara kojima trebaju hrana i smještaj. Natrag do hostela se vraćamo pješice. Navečer imamo izbor službenog loga projekta i prezentaciju škola.
Četvrti dan (grad Aosta)
Napuštamo hostel te krećemo za Aostu, glavni i jedini veći grad pokrajine. Dijele nas u tri grupe koje posebno posjećuju istočni i zapadni dio grada te muzej. U ovom dijelu putovanja nemamo službenog vodiča nego tu ulogu preuzimaju talijanski učenici s kojima se sporazumijevamo bez poteškoća. U muzeju smo upoznati s načinom na koji su Rimljani gradili svoje ceste i kako su uspijevale biti tako ravne i pod savršenim kutovima. Nakon slobodnog vremena u Aosti ulazimo u novi hotel i tu noćimo.
Peti dan (Small Saint Benard Pass)
Pakiramo se i ulazimo u autobus koji nas ovaj put vodi na granicu Francuske i Italije, „Mali prijelaz Sv. Bernard“. Tamo nas očekuje obilje snijega, ali također vidimo kameni krug koji je bio korišten kao alendar, najprije od strane Kelta koji su obitavali na tom prostoru, a kasnije od Rimljana. Spuštamo se natrag do autobusa i upućujemo se za Courmayeur, u mjesto škole domaćina gdje se upoznajemo s njihovim načinom školovanja. Autobus nas kasnije ostavlja na pola puta do dvorca Fort di Machaby u kojem trebamo spavati zadnje dvije večeri, a drugu polovicu puta pješačimo. Navečer imamo projekciju filma „Avengers: Age of Ultron“ koji je sniman upravo u dolini Aoste.
Šesti dan (Forte di Bard, Donnas)
Put započinjemo u Forte di Bardu, staroj utvrdi na vrhu brežuljka, koja je danas pretvorena u muzej posvećen alpinizmu. Nakon kraćeg uspona žičarom, sami bez vodiča prolazimo kroz interaktivni muzej. Silazimo pješice te hodamo, rimskom cestom, do manjeg grada Donnasa gdje poslije ručka posjećujemo muzej vina. Tužni se vraćamo u dvorac, a nakon večere i dodijele simboličkih nagrada, zajedno s ostalim učenicima prisustvujemo oproštajnoj zabavi.
Sedmi dan (povratak)
Ujutro se nevoljno budimo, pakiramo te se uz posljednji obrok u Italiji zahvaljujemo osoblju koje se brinulo za nas. Pri dolasku na aerodrom prvo se opraštamo s učenicima iz Litve i Portugala s kojima smo se i najviše zbližili. Na željezničku stanicu stižemo u zadnji čas te
ponovno idemo rutom koja nas je i dovela u Italiju. U Anconi se u 20 sati ukrcamo na trajekt, a u Split dolazimo u 7 i onda sjedamo u autobus koji nas vodi do Metkovića. Na putu kući vrtimo u glavi sve što nam se izdogađalo ovih par dana tužni, ali i sretni jer smo obogaćeni za jedno novo iskustvo. Osim tog iskustva pred nama su odgovornost da sljedeće godine u ovo vrijeme organiziramo putovanje i boravak svih učenika kod nas u dolini Neretve. Izazov je da taj boravak bude jednako dobar, ako ne i bolji od našeg u Italiji.
Matej Mustapić, Karla Bebić, Marija Terezija Boras, Gabrijela Matić i Marin Jurković