XVIII. gimnazija Zagreb

IES Trassierra upravo je provođenjem Erasmus + projekata postala konkurentna, očit je porast motivacije kod učenika koji postižu puno bolje rezultate, uvode se mnoge fakultativne i izvannastavne aktivnosti te se ostvaruju brojne suradnje s drugim školama.

Domaćini su nam bili dugogodišnji koordinator Erasmus+ projekata u školi te aktualni regionalni koordinator za provođenje projekata Eduardo Casa Calzado; novi koordinator Erasmus+ projekata Manuel Galan Muriel , koordinatorica projektnih aktivnosti Isabel Cabrera, psihologinja Trinidad Berral Raya te kolege iz raznih obrazovnih područja.

Radni sastanci s kolegama iz IES Trassierra

Job-shadowing uključivao je praćenje nastave (španjolski jezik, engleski jezik, latinski jezik, biologija, fizika, kemija), radne sastanke s kolegama, upoznavanje rada stručno-razvojne službe, razgovore s upravom škole o organizaciji rada te posebne sastanke s Erasmus koordinatorima vezane uz provođenje projekata.

Profesorice Boban Lipić, Dvoršćak, Tardelli i Kapov

Školsko okružje

Prostor škole IES Trassierra obuhvaća staru i novu zgradu s učionicama, upravnim traktom, portirnicom i kantinom, kao i veliku sportsku dvoranu i igrališta za različite sportove na otvorenom te niz natkrivenih terasa koje okružuju dvorišta u kojima rastu stabla limuna i divljih naranči.

Profesorice Dvoršćak, Kapov, Boban Lipić i Tardelli u dvorištu škole ispod stabala agruma

U jednom kutku pokraj nove zgrade učenici su postavili kućice/skloništa za ulične mačke o kojima brinu. Fasade su ukrašene grafitima, plakatima, najavama budućih događanja u školi i izvan nje.

Učenici u izradi grafita

Jako je primjetan rad različitih učeničkih grupa koje se, čini se, samoinicijativno tematski okupljaju/grupiraju: tako sam svjedočila ulasku grupe djece u učionicu i predstavljanju njihove nove inicijative - žele pružati pomoć vršnjacima koji imaju određene probleme s komunikacijom i neprihvaćanjem.

Unutar škole muralima, posterima, fotografijama, tekstovima, naljepnicama i sl. obilježavaju se sve akcije koje slave različitost i demonstrira se briga o međusobnom razumijevanju i prihvaćanju.

Mada su i učenici i profesori prilično neposredni i otvoreni u komunikaciji, ipak se za vrijeme „velikog odmora“ (11.15 – 11.45) postavlja fizička zapreka (konopac) na ulazu u hodnik u kojem su smještene kancelarije i zbornica.

U istom prostoru školu pohađaju učenici svih generacija.

Nastava prirodne grupe predmeta

Prisustvovala sam nastavi za učenike 1. – 4. razreda obavezne srednje škole (što odgovara našim 7. i 8. razredima OŠ  te 1. i 2. razredu SŠ) i 1. i 2. razreda neobavezne SŠ (naš 3. i 4. razred) koji se pripremaju za maturu i upis na fakultete.

Prema rasporedu, predmeti se smjenjuju svakih 60 minuta, međutim, kako između satova nema formalnog odmora, a učenici i nastavnici mijenjaju prostorije, realno satovi traju oko 45-50 minuta.

Početak i kraj mogu varirati, ovisno o tome radi li se kakav praktični rad, koriste li se računala ili se radi u specijaliziranoj učionici (npr. biološki kabinet).

Ako se održava formalna nastava (npr. biologija za 2. razred neobavezne SŠ), rad je vrlo sličan radu u našim školama – klasična genetika uz predavanje i izradu zadataka.

U predmetu koji bi se mogao prevesti kao „znanstvena kultura“ (Scientific cultura) učenici završnog razreda obavezne SŠ su u grupama od po 4 – 5 učenika izrađivali postere za kongres na kojem će predstaviti svoja istraživanja (npr. o prehrambenim navikama učenika prvih razreda, o utjecaju svjetlosti na rast krastavca, o kalorijskoj vrijednosti hrane koja im se nudi u školskoj kantini…). Radove izrađuju na školskim laptopima koje nastavnica prethodno naruči, a tehničarka ih na početku sata doveze u kolicima u kojima se nalazi desetak računala koja se nakon upotrebe i pospreme na način da se priključe na punjač, a onda cijela kolica u hodniku priključe na zajedničku utičnicu. Učenicima u radu pomaže profesorica, a u ovoj su zgodi bile prisutne i studentice edukacijskog fakulteta koje su u školi na praksi te su i one pomagale učenicima.

Na sličan su način u predmetu koji se zove „biologija i geologija“ (geologija se samo informativno radi pred kraj nastavne godine) za potrebe kongresa postere izrađivali i učenici završnih razreda (1. i 2. neobavezne SŠ). Uočljiva je razlika u ozbiljnosti pristupa i samostalnosti u radu: profesorica i studentice su samo mentorirale u smislu razgovora i sugestija, a manje vođenja i „nagovaranja“ na rad.

Prava su suprotnost laboratorijske vježbe koje se izvode u biološkom kabinetu (kombinirana nastava biologije i ekologije) za mlađe učenike (2. razred) – zadnji sat u danu uz veliku vrućinu uzrokovao je silnu dekoncentraciju pa ni dobro priređeni materijali, radni listovi, kao ni male grupe koje su praktično imale punu pažnju jer su na dvije grupe dolazile po jedna profesorica/studentica nisu pomogli – iz svake su grupe po jedan/dva učenika zaista radili, a ostali su pasivno prepisivali rezultate. Kako je aktivnost završila 15 minuta prije kraja sata, unutar svake grupe su bolji učenici pomagali slabijima riješiti neke zadatke iz matematike, a ostali članovi su djelomično pomogli oprati laboratorijsko posuđe.

Nastava fizike (predmet se zapravo zove fizika i kemija) za 3. razred odvija se na način da profesorica uvodno da osnovne napomene, na ploči ispiše nekoliko pojmova i temeljnu formulu F=ma, a potom učenike uputi na stranice udžbenika i zadatke koje do kraja sata trebaju riješiti. Rade individualno, na računalima, a profesorica promatra i bilježi način rada. Na kraju sata, učenici predaju rezultate koji se u realnom vremenu vrednuju i to ostaje pohranjeno kao ocjena uspješnosti, uz detaljne bilješke vidljive učenicima i roditeljima. U isto vrijeme, u razredu je prisutna još jedna osoba koju bismo mogli usporediti s asistentima u nastavi, ali je u smislu opis posla bliži nikad realiziranim suradnicima u nastavi jer ona pomaže nekolicini učenika istovremeno i u istom prostoru…

Slično je bilo i na nastavi fizike i kemije za 2. razred, ali se obrađivao koncept kretanja.

Profesori imaju veliku autonomiju u određivanju koje će koncepte (teme) raditi detaljnije, a koje čak i preskočiti, ovisno o sastavu i mogućnostima svake skupine (razreda) učenika. Tako, primjerice, u razredu u kojem ima dosta učenika s poteškoćama, veći naglasak će se staviti na temu „toplina“, radi razumijevanja opasnosti, npr. nastanka opekotina…

Zaključno, nema većih razlika u kurikulumu i načinu izvođenja nastave prirodoslovlja, jedino je jako uočljiva razlika u motivaciji između onih koji će svoje obrazovanje završiti sa 16 godina (ili ga eventualno nastaviti u nekoj strukovnoj školi) i onih koji se ozbiljno pripremaju za maturu/fakultet, dok bi se u Hrvatskoj, zbog drugačijeg sustava, očekivalo tu razliku uočiti ranije.

Piše: Sunčana Kapov, prof.

Fotografije: privatna arhiva