« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
DAŠAK RUSKOG HUMORA U ZAGREBU
Kao što zna svaki srednjoškolac, votka je jedna od tradicionalnih ruskih tekovina. Mi ćemo dodati-i humor. U sklopu ovogodišnjeg 47. PIF-a (Pupteatra Internacia Festivalo, odnosno Međunarodnog festivala kazališta lutaka) Zagreb je ugostio moskovsku lutkarsku družinu s predstavom Petruška. S obzirom da je ovo bila jedinstvena prilika da dođemo u kontakt s ruskom kulturom, profesorica Tukša organizirala nam je izlazak do Kulturno informativnog centra Zagreb, gdje se predstava održavala. S obzirom da je ovo lutkarska predstava, većina gledateljstva bili su Rusi vrtićke dobi, pa je naš dolazak malo podigao prosjek godina u prostoriji. Ipak, nakon predstave ostali smo (ugodno) iznenađeni i pomalo zgranuti ruskom odvažnošću.
Protagonist predstave, lutak Petruška tradicijski je junak ruskog folklora, u nekim verzijama spoj đaka grabancijaša, Pinocchija i seoskog mudrijaša. a njegove dogodovštine obrađene su u dramama i operama. U predstavi su mu život udahnula dva glumca, jedan kao glazbena pratnja na balalajki a drugi dajući glas ne samo njemu nego i preostalim lutkama. Da se radi o komediji bilo je jasno već i iz samog imena Petruška (ruski: peršin). Petruška, međutim, nije ispao ni iz kakvog svežnja grincajga- sada dolazimo do dijela koji je u nama pobudio sumnju koliko je ova predstava, formom dječja ali tematikom satira, zapravo namijenjena za puno starije generacije-on, suočavajući se s tradicionalnim životnim dilemama ismijava ljudske mane i površnost te uvijek isto životoljublje i strah od smrti. Dok gledate Petrušku kako raspisuje natječaj za potencijalne udvarače, Havajku s kokosovim orasima na grudima kako ljulja kukovima, a on udiše 'Oooh! (….cenzura…) i traži od publike rubalj ili dva da izvrši građansku dužnost i dostojanstveno pokopa čovjeka (jednog, dva, tri) kojeg je prije toga umlatio svojom palicom, a vi plješćete u ritmu balalajke, shvatite da je votka mogla doći samo iz hedonističkog i optimističnog ruskog naroda koji je, usprkos hladnoći i škrtosti zemlje zadržao sposobnost da se smije, ne odustaje i uvijek pronalazi nove načine da zagrije srce.
Katja Mihelić