Godine 1992. u Rio de Janeiru u Brazilu, nakon samita o očuvanju okoline, TAFISA (The Association For International Sport for All) je predložila da se jedna nedjelja u listopadu proglasi Svjetskim danom pješačenja.

Cilj je bio izvesti toga dana što više ljudi u prirodu kako bi se manifestirala pripadnost određenoj sredini i razvila svijest o potrebi ekološkog očuvanja te sredine, ali i svijest o potrebi kretanja (posebno pješačenja) kao najjednostavnijeg i najsvrsishodnijeg oblika sportske rekreacije u funkciji očuvanja i unapređenja zdravlja.

Pješačenje na naše zdravlje ima ogroman utjecaj jer uz redovno pješačenje stičemo kondiciju, a istovremeno smanjujemo vjerovatnost pojave kardiovaskularnih bolesti u starijem životnom razdoblju. Hodanje je korisno za cirkulaciju krvi u tijelu, jača srce i dovoljno je tri puta po trideset minuta dnevno pješačenja i vaš će pritisak doći u normalu. Pješačenjem ćete lakše i smršavjeti i održavati tjelesnu masu jer hodanje ubrzava metabolizam i rad crijeva, a o jačanju i oblikovanju mišića da ne govorimo. Pješačenje potiče pravilnu raspodjelu kalcija u kostima i pomaže u izgradnji koštane mase, što smanjuje vjerojatnost  od osteoporoze koja je u velikoj mjeri prisutna. I posljednja je, ali ništa manje važna, korist pješačenja pravilan rad pluća i poboljšano disanje.

Opremimo se u skladu s vremenskim prilikama, pokažimo dobro volju i dopustimo našim nogama da nas (barem na današnji dan i u nešto većoj mjeri) dovedu do praga naše Škole.