U Zavičajnom muzeju Stjepana Grubera  za učenike kulturnopovijesne skupine i 2. a razreda Gimnazije Županja 14. veljače 2022. g. organizirano je prigodno predavanje i društvena igra u povodom blagdana Valentinova. Povjesničar Mateo Obradović i povjesničarka i etnologinja Marta Huber, inače bivši učenici Gimnazije Županja, u veseloj su atmosferi naše učenike proveli kroz povijest obilježavanja Valentinova, a Mateo je održao izvrsno predavanje o tradiciji slavljenja ljubavi u hrvatskim, a posebice u slavonskim narodnim običajima.

Učenici su nakon toga igrali društvenu igru pogađanja slavnih povijesnih i suvremenih ljubavnih parova (nekih postojećih, a nekih već bivših :-) ) , a najbolji natjecatelji dobili su prigodne nagrade.

Zahvaljujemo Zavičajnom muzeju Stjepana Grubera što je na ovaj način pomogao zornijem ostvarivanju ishoda naše skupine, kao i sata razredne zajednice 2. a.

Danijela Kegalj, prof.

Učenici kulturnopovijesne skupine Gimnazije Županja i ove su godine sudjelovali na tradicionalnoj manifestaciji "Noć muzeja" u Zavičajnom muzeju Stjepana Grubera u Županji, koja se održala 28. siječnja 2022. g.

Budući da je tema ovogodišnje "Noći muzeja" bila "Muzeji-između stvarnog i digitalnog", djelatnici Muzeja, a inače bivši učenici Gimnazije Županja, Hrvoje Tkalac, Marta Huber i Mateo Obradović za učenike su organizirali radionicu "Putovima zavičaja", u kojoj su predstavili kulturno-povijesnu baštinu Vukovarsko-srijemske županije. Učenici su zatim imali priliku zaigrati stolnu društvenu igru "Putovima zavičaja" u izdanju Državnog arhiva u Vukovaru, tijekom koje su pokazali stečeno znanje, a najbolji među njima nagrađeni su publikacijama i suvenirima Zavičajnog muzeja Stjepana Grubera.

Zahvaljujemo se Muzeju i ravnateljici gospođi Janji Juzbašić, koja uvijek našu skupinu uvrštava u zanimljive, poučne i zabavne aktivnosti.                                                                                                                                                                           Danijela Kegalj, prof.

PROJEKT U OKVIRU DRŽAVNE MANIFESTACIJE „DANI BAŠTINE I TURIZMA ZA MLADE, XIV. SMOTRA TURISTIČKE KULTURE“ NA  TEMU: „KAKO SU JELI NAŠI STARI?“

Tijekom lipnja 2021. g. učenice Gimnazije Županja: Ana Blumenšajn, Marija Pušeljić, Maja Miličević i Ema Vidović s mentoricom Danijelom Kegalj, prof. sudjelovale su projektom „Kako su jeli naši stari?“ na natječaju u okviru državne manifestacije „Dani baštine i turizma za mlade- XIV. smotra turističke kulture“. Njihov rad odabran je među najbolje i uvršten u državnu smotru. Nažalost, zbog epidemiološke situacije smotra se nije mogla održati uživo u Splitu, nego u online verziji smotre,  čija je završnica upriličena u studenome 2021. godine.

Učenice su tijekom izrade projekta provele istraživanje kojim su odgovorile na istraživačka pitanja, a rezultate možete pogledati i pročitati u nastavku. Prezentaciju u kojoj su pokazale rezultate istraživanja možete pogledati i/ili pohraniti ovdje: https://tinyurl.com/2aeyd8mu  ,  a prigodan film kojim su predstavile našu školu, grad i projekt na ovoj poveznici: http://youtu.be/DaZ5YS1piE4   

Učenice i mentorica zahvaljuju se na iskazanoj pomoći ravnatelju škole i profesorima koji su pružili svu logističku potporu u realizaciji projekta, Zavičajnom muzeju Stjepana Grubera Županja koji im je ustupio lokacije  snimanja, Gradu Županji i gradonačelniku Damiru Juzbašiću, koji su iskazali želju da na svaki način pomognu realizaciji projekta, svojim kolegama iz razreda, koji su sudjelovali u anketi, te svojim ukućanima, koji su pružili vrijedne informacije i educirali učenike o izradi tradicionalnih županjskih slastica.

O PROJEKTU

Tijekom prošlosti, Županja i sela u okolici bili su dio Vojne granice, koja je Hrvatsku, Austriju i Ugarsku branila od Osmanskog Carstva. Županjska Posavina bila je tijekom povijesti izložena različitim utjecajima, što se očitovalo i u prehrambenim navikama. Zbog kontinentalne klime, vojne obuke i teškog rada na polju, tradicionalna hrana županjske Posavine obilovala je mesom, povrćem, mastima, brašnom, orasima i začinima. Uz „stare“ namirnice i tradicionalni način pripreme (kuhanjem i pečenjem različitih žitarica, grahorica, mesnih i povrtnih variva, preradom mesa od svinjetine, goveda i peradi te mliječnih proizvoda), kod nas je primjetan utjecaj njemačke, mađarske pa i osmanske kuhinje (juhe, tjestenina, način prerade mesa, ljutina i pikantnost, slastice i kreme), a od 18. stoljeća i američke kuhinje (uporaba kukuruza, krumpira, rajčice, paprike). Premda je takva kuhinja izrazito ukusna, u promijenjenim okolnostima sjedilačkog života nutritivno je vrlo kalorična pa bi se svakako trebala uskladiti modernim načinom života i prilagoditi i mladima, kod kojih je utjecaj globalizacije doveo i do odmaka od tradicionalnog kulinarstva.

Budući da je njezina ukusna hrana dio kulturnog identiteta županjske Posavine, učenice 3. razreda Gimnazije Županja tijekom lipnja 2021. g. provele su istraživanje u okviru ponuđenog projekta/natječaja na temu "Kako su jeli naši stari?". Kroz projekt su istraženi kontinuitet i promjene u kulinarskoj ponudi i prehrambenim navikama stanovništva županjske Posavine u odnosu na razdoblje 19. i 20. stoljeća.

Pritom su učenice ostvarile sljedeće ishode kroz sljedeće faze rada:
            1. odabrale aktivnosti olujom ideja,

2.  analizirale su što je ostalo isto, a što se promijenilo u prehrambenim navikama, koristeći se literaturom, podacima rodbine i anketom među svojim vršnjacima;

3.  uz pomoć članova obitelji, odabrale su reprezentativne recepte, koji su se nasljeđivali, a i danas su popularni; 4. odabrale su orah, kao namirnicu koja bi  se, zbog svoje nekadašnje zastupljenosti u kulinarstvu te nutritivne vrijednosti, mogla brendirati kao kulinarski simbol županjskog kraja;

5. navele  primjere namirnica koje bi se mogle uklopiti u modernu streetfood ponudu i ponudu u školskim kantinama;

6. prezentirale rezultate kroz Powerpoint prezentaciju i popratni videouradak.

Tijekom istraživanja učenice su, upoznavši se s tradicionalnom kuhinjom, kreirale prijedloge za popularizaciju tradicionalnih kulinarskih proizvoda županjskog kraja. U razgovoru ukućanima saznale su koji su recepti naslijeđeni te su i same ispekle neke od županjskih specijaliteta.

Kroz anketu provedenu među vršnjacima saznale su da oni vole suhomesnate proizvode poput šunke, kulina i kobasica, kao i juhe, variva i povrće. Budući da rijetko jedu domaće pekarske proizvode i uglavnom ih kupuju u pekarnicama, učenice su zaključile da bi pekarski proizvodi i kolači iz provjerene domaće radinosti (kiflice sa sirom, šunkom, kulinom, orasima, pekmezom; pogačice s čvarcima; lepinjice i slično) trebale biti u ponudi školskih kantina, a povodom tradicionalnih Dana kruha trebalo bi kroz radionice sve učenike educirati o izradi kruha i pekarskih proizvoda.

Slavonsku kuhinju može se uključiti u ponudu ,,street food“ hrane na različitim sajmovima  i festivalima, posebice u zimskim mjesecima kada se lakše može probaviti teža i kaloričnija hrana. Primjeri jela koja bi se dobro uklopila u ulični tip hrane su čvarkari, kiflice sa suhomesnatim proizvodima, kalupaši, lepinjice, kruh s masti i tako dalje. Uz malu modifikaciju i smanjenjem šećera i masti puno se slavonskih recepata može iz nezdravih pretvoriti u zdrave.

Kao supernamirnicu, a koja bi mogla postati zaštitni znak Županje, učenice su odabrale orah.  Orah se upotrebljavao i nekoć i danas u brojnim kolačima i rakijama. Nutritivno je bogat zdravim masnim kiselinama pa umjerenom uporabom pozitivno djeluje na razvoj mozga. Orah bi se mogao koristiti kao namaz (poput onog od badema ili lješnjaka), kao podloga za tortu umjesto brašna, kao nadjev za pečene jabuke itd. Jedini nedostatak oraha je, osim visoke kaloričnosti, alergija koju izaziva kod jednog dijela ljudi.

Iz svega navedenog jasan je zaključak da se tradicionalna kuhinja itekako može prilagoditi novom vremenu, čime bismo sačuvali dio našeg kulturnog i privrednog identiteta i pomogli očuvanju održivog razvoja domaćih OPG-ova.

(pripremila: Danijela Kegalj, prof.)

30. OBLJETNICA PADA VUKOVARA U GIMNAZIJI ŽUPANJA

               U povodu 30. obljetnice pada Vukovara te Dana sjećanja na sve žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, članovi likovne i kulturnopovijesne skupine škole tradicionalno su uredili prigodan pano, čiji je autor naš profesor i akademski slikar Željko Begović.

               Želeći na poseban način odati počast žrtvi Vukovara, na redovnoj nastavi povijesti učenici Gimnazije Županja u ovoj 2021. godini pisali su svojevrsne poruke iz budućnosti stanovnicima opkoljenog Vukovara 1991. godine.

               Na taj način pokušali su pokazati zahvalnost i sućut, ali i poslati poruke ljubavi i nade svojim vršnjacima, koji su ostali zarobljeni u gradu-heroju, izgubivši djetinjstvo i mladost u vihoru ratnih stradanja.

               Poruke koje su učenici 2. i 4. razreda napisali pokazuju dostojan pijetet  i dokazuju da i nove digitalne generacije itekako razumiju, poštuju i vrednuju žrtvu Vukovara. Unatoč generacijskom, tehnološkom i društvenom jazu u odnosu na svoje vršnjake prije 30 godina, pokazali su da univerzalne vrednote poput ljubavi, sućuti, nade, hrabrosti i istine nalaze put duž vremenske crte i povezuju sve one, koji vjeruju u dobro i mir.

               Neka ovo bude mali izraz sućuti naših učenika za 34 ubijene i nestale djece Vukovara, za svu ranjenu i prognanu djecu i za sve one kojima je djetinjstvo nepovratno prekinuto tijekom te tragične, ali i slavne bitke za grad-heroj.

Kao reprezentativnu poruku, možete pročitati što je napisala Marija Pušeljić iz 4. c razreda.

Ostale su pohranjene u arhivu kulturnopovijesne skupine škole.

„Dragi vršnjaci Domovinskog rata,

nemoguće je postaviti se u vašu poziciju u vremenima kada smo navikli na slobodu i miran život. I vi ste jednom imali miran život dok nije došao rati i promijenio vaše snove. Taj rat nitko nije zaslužio, a pogotovo vi, mladi ljudi, koji ste tek zakoračili u život. Koliko ste samo boli, tuge i straha proživjeli u tom razdoblju, a da za njih nitko i ne zna. Tada vas, nažalost, svijet još nije čuo. No, danas, 30 godina kasnije, možemo vas barem pokušati razumjeti, a možda još i čuti. Tih 30 godina nije dovoljno da vaš krik nestane, da zanemarimo gorak plač djece i majki, 30 godina nije dovoljno da rane zacijele. Možda ona izreka da vrijeme liječi sve uopće nije istinita u realnim i teškim vremenima. Ostaje nam samo zajedništvo, a tomu ste nas vi najbolje naučiti. U najtežim trenucima ostali ste zajedno te tako pružili otpor.

Vi ste hrabri stupovi koji su obranili Hrvatsku i koji su omogućili da danas hodam slobodnom zemljom i živim bez straha. Zbog toga vam hvala. Hvala vam što nas podsjećate da cijenimo to što imamo, hvala vam na slobodi, na žrtvi, koju nikada nećemo moći vratiti. Ostaje nam samo zahvalnosti, strahopoštovanje, sjećanje i molitva. Nakon 30 godina odajemo vam počast na dan kad je Vukovar pao. Cijelu državu na taj dan obuzme neopisiv osjećaj tuge. No, što će biti kada i zadnji živi svjedok napusti ovaj svijet? Nadam se da ćemo vas se i tada sjećati jer to je najmanje što zaslužujete i što vam možemo dati.“ (Marija Pušeljić, 4.c)

Neke od poruka možete pročitati ovdje, a prezentirane su u alatu Genially na sljedećoj poveznici:

https://view.genial.ly/61a51be5cf96ff0e087b372e/interactive-content-pismo-vrsnjacima-u-vukovaru-iz-1991

(D. Kegalj, prof.)