Priče na temu borbe protiv nasilja
Tračevi, samo tračevi…
Tračevi su zli, a to je doživio jedan dječak kojega je cijela škola tračala jer je bio novi u školi. Nije imao prijatelja, a ako je netko i prihvatio u društvo, oni bi ga bolje upoznali i drugima govorili sve o njemu, ali bi dodali nešto zlo i ružno. Ako bi ih prijavio roditeljima ili nastavniku, rekli bi mu da je razmažen.
Kad god bi prolazio pored njih ili ih pozdravio, oni bi mu se smijali. Nije znao što da radi pa ih je ipak rekao mami. Njegova mama je to rekla ravnatelju. Ravnatelj je odmah znao da je za sve odgovoran Marko. Izbacio ga je iz škole, a budući da su se ostali učenici bojali, slušali su ga. Nakon što su izbacili Marka, svi su se počeli družiti s novim dečkom.
Ivana Ezgeta
Stop nasilju
Jedan dječak se tek doselio u grad. Drugi dječaci nisu ga podnosili. Zvali su ga ružnim imenima – izbjeglica, dosadnjaković… Govorili su mu da je višak u razredu. Ako nije bio tu šest godina, ne mora no ove dvije. Bio je tužan i usamljen. Imao je samo jednog prijatelja, bratića, koji mu je govorio da će ga prihvatiti, samo mora biti malo više samouvjereniji. I čekao je, ali to vrijeme nije dočekao. Dečki su ga počeli tući, krasti mu užinu. U većini slučajeva došao je kući uplakan. Mama je ga je ispitivala što mu je jer je dolazio kući s modricama, ali on nikome ništa nije govorio. Dečki su ga sve više mučili, a on i dalje nikome ništa nije govorio. Bilo mi je sve gore i gore. Sve je više plakao. Razmišljao je kako bi bilo najbolje da se vrate u staru kuću. Jednog dana je sve priznao mami. Mama je sve poduzela, kao i nastavnice, kako bi se problem riješio. Dečki su mu se uljudno ispričali. Našao je puno prijatelja, nitko ga više nije zadirkivao.
I što smo naučili iz ove priče?!
Sve svoje probleme moramo reći svojim roditeljima, starijima, možda čak i psihologu.
Martina Jergović