„Molitva krunice je molitva čovjeka za čovjeka, to je molitva ljudske solidarnosti, kolegijalna molitva otkupljenih koja odražava duh i nakane prve otkupljene, Marije, majke i slike crkve: molitva za sve ljude svijeta i povijesti, za žive i mrtve, koji su pozvani da budu s nama Tijelo Kristovo i da postanu s Njim subaštinici slave!“( Ivan Pavao II)

Mjesec listopad je posebno posvećen Majci Božjoj i pobožnosti krunice (a 7. listopada slavi se i blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice) - molitvi koja je vrlo često neshvaćena ili krivo shvaćena, pa je mnogi smatraju i dosadnom i besmislenom i zastarjelom... A sve to samo zato što je ne poznajemo.

Riječ ružarij dolazi od latinskog „rosarium“ što znači vijenac ili kruna od ruža, a krunica je umanjenica od riječi kruna. Mala kruna sačinjena od niza Zdravomarija u čast Gospi.

Naziv je nastao u srednjem vijeku po uzoru na svečane vijence od ruža koji bi na sebe stavljali mladići i djevojke.

Molitva krunice je vijenac osnovnih kršćanskih molitava: Vjerovanje, Oče naš, Slava Ocu i Zdravo Marijo. Dok izgovaramo određenu deseticu razmatramo o pojedinom otajstvu našega spasenja. Moleći krunicu mi u mislima prelazimo preko cijelog evanđelja. Zato je krunica evanđelje u malom.

Molitva krunice oblikovala se tijekom stoljeća. Pojavila se u srednjem vijeku i to u redovničkim zajednicama po uzoru na molitvu časoslova, zapravo kao zamjena za nju. Neka redovnička braća koja su bila bez naobrazbe i neki od pobožnog puka, molili su u određenim časovima dana 150 Oče naša po uzoru na 150 biblijskih psalama. Tako je nastao Psaltir Oče naša koji je bio podijeljen u tri pedesetice. Po njegovom uzoru je nastao i Marijanski psaltir, koji bi mogli nazvati prvotnom krunicom.

U XV. stoljeću Psaltir bl. Djevice Marije bio je podijeljen na 15 desetica kojim je prethodila molitva Oče naš. Tek je tada u Zdravomarije uvedeno ime Isusovo i završni Amen, kada je nastao i drugi dio Zdravomarije, koji je zapravo prošnja Crkve Gospi za pomoć i zaštitu, pripojena evanđeoskom dijelu te molitve.

Širenju ove pobožnosti najviše su doprinijeli Dominikanci. Po predaji, Gospa se ukazala sv. Dominiku, utemeljitelju Reda propovjednika, i povjerila mu zadaću promicanja molitve krunice, koja je nastala davno prije. Dominikanci su je revno širili preko bratovština, a njihova se svagdanja molitva sastojala od 150 Zdravomarija uz razmatranje otajstva Kristova djela otkupljenja.

U Hrvatskoj je najstarija kruničarska bratovština osnovana 1533. godine u Splitu.

U današnje vrijeme krunica je rado prihvaćena molitva, a posebni je zamah doživjela nakon Gospinih ukazanja u Lurdu (1858.) i Fatimi (1917.) gdje je Gospa izrekla i svoje ime: „Ja sam kraljica svete krunice“.

Veliki štovatelj i molitelj krunice je bio i bl. Papa Ivan Pavao II. koji je 2002. godine apostolskim pismom „Krunica Djevice Marije“ predložio novi niz otajstva krunice – otajstva svjetla, koja su u Crkvi rado prihvaćena. Od tada, krunica umjesto 15, obuhvaća 20 otajstava, a umjesto 150 Zdravomarija, sadrži 200 Zdravomarija. Na taj način papa je obogatio krunicu novim sadržajem.

Ponavljati Zdravo Marijo jedan je od izvrsnih načina na koji joj možemo reći da je volimo. Prebirući po zrncima krunice i ponavljajući Oče naše i Zdravo Marije, nižemo slike iz života Isusova, razmišljamo o otajstvima spasenja stranicu po stranicu, kako bismo prepoznali i svoje mjesto u toj povijesti spasenja. Od krunice imaju koristi oni koji je razumiju. Oni zajedno s Marijom mole i razmatraju otajstva spasenja u kojima uvijek otkrivaju novost za nove situacije svojega života. I stoga se izredavši pred očima sve slike otajstva krunice, vraćaju opet na početak.

Na vjeronaučnoj grupi tijekom listopada učenici su se oduševili molitvom krunice. S lakoćom su je naučili moliti, a isto tako su izrađivali svoje krunice od različitih materijala: glinamola, plastelina, slanoga tijesta, perlica, šipka, kestena, kukuruzovine, kukuruza, vrećice za krunice…

Na kraju su zaključili da krunica nije dosadna i besmislena i zastarjela ako ju molimo s razumijevanjem jer su prepoznali i da je izgovaranje otajstava krunice ujedno i ponavljanje onoga što su naučili o Isusu na nastavi vjeronauka.

                                         Petra Hojski