Kao što inače počinju bajke, tako počinje i matuljska bajka u kojoj nas dječji glasovi vode na glazbeno putovanje, u potragu za zvučnim koloritom. Mnoštvouspomena dio su trenutaka provedenih s učenicima u školi i izvan nje, u našoj glazbenoj učionici i na terenu – u glazbenom studiju. Dva prostora naizgled daleka, a u stvarnosti bliska i nadopunjujuća. Okruženja ispunjena snažnim emocijama te stvaralačkim izazovima. Inspiracija, kreacija, nadahnuće…. Odjednom, naglo, u buci il' tišini, a zatim kroz oluje ideja, vrtloge jake pa do smiraja i daška spokoja.
U periodu od 2005. godine pa do danas, sudjelovali smo na dječjem festivalu Kvarnerić. U tom smo razdoblju „glazbeno živjeli“; skladali pjesme, uvježbavali ih, snimali, pjevali i plesali te se veselili rezultatima.
Glazbena, ali i svaka druga aktivnost dio je života učenika i njegov slobodan izbor. Ona stvara mogućnosti učenicima da istaknu svoju darovitost, a ujedno im obogaćuje bogato iskustvo, druženje i stvaranje prijateljstva. Učenici su maksimalno angažirani jer rade ono što žele i vole. A poznato je da ukoliko radimo ono što volimo, ništa nije teško, ma koliko god naporno bilo.
U području glazbenog stvaralaštva senzibiliziramo djecu za umjetnost, razvijamo njihovu fantaziju, potičemo stvaralačko izražavanje, podržavamo njihovu sposobnost za istraživanjem, razvijamo dječji doživljaj te ih učimo biti osjetljivim na ljepotu. Uz to, djelujemo i na njihovo zapažanje i pamćenje, odnosno privikavamo ih na uočavanje glazbenih sastavnica koje će im pomoći u oblikovanju „stručnog“ glazbenog dojma.
Glazbeno je stvaralaštvo učenika kolektivni rad. Uspješna grupa ima punu slobodu, samostalnost i autoritet. Informacije dijele s drugima, stvara se sinergija, odnosno članovi tima imaju svoju energiju koju usmjeravaju na zajednički cilj.
Smišljaju tekst, improviziraju melodiju, izvode novonastale skladbe, plešu uz koreografiju…..aktivno istražuju svijet glazbe.
Prisjetim li se proteklih godina rada, u sjećanje mi naviru mnoga vesela, razdragana, raspjevana i sretna lica. „Glazbenici“ koji sada polaze našu školu, oni koji su je polazili, a danas su srednjoškolci, studenti…., svojim su zalaganjem doprinijeli da svaki glazbeni trenutak bude poseban!
2005. godina bila je naša debitantska godina na Kvarneriću.
Za „Kvarnerićem“ otplovili smo prema Krku i pjevali o moru. Na tekst Arijane Stanić i Sendy Brajković mići valići ljuljali su krčku publiku u ritmu glazbe naše glazbene radionice.
A tko o moru, „ toj vodi bez kraja, putu do modrega raja“ može ljepše pjevati nego klapa?
Matuljska dječja klapa Tramontana (Sendy Brajković, Arijana Stanić, Lara Tuljak, Virna Kukuljan, Ana Blažan) i solistice Ana Matika i Nataša Radišić pjesmom More osvojile su nagradu dječjeg žirija u kategoriji od 12 godina i posebnu nagradu za njegovanje klapskog pjevanja.Tim nagradama pridružila se je i nagrada za najbolji aranžman kojeg je potpisao David Trkulja.
2006. godina bila je godina našeg velikog uspjeha na Kvarneriću.
Pjesma Ti si kriva, čiji je autor teksta, glazbe i izvođač bio Dario Staraj, postigla je veliki uspjeh i popularnost već prve festivalske večeri održane u Dvorani mladosti u Rijeci.
Dario, njegovi prateći vokali (Ana Blažan, Nina Dukić, Nikolina Urh, Nataša Radišić) i vrlo zapažene plesačice plesne grupe „Dancing queens“ (Irena Čuturić, Sintija Kučić, Roberta Dešman, Nikolina Rumac) slavili su tu večer osvojene nagrade dječjeg žirija od 12 godina te nagradu publike.
Da je ljubav vječna i neiscrpna tema, a sasvim originalna kad o njoj piše, sklada i pjeva jedan osmaš koji se na taj način oprašta od osnovnoškolskog životnog razdoblja, prepoznao je i žiri nagradivši pjesmu nagradom za najbolji tekst.
Druga festivalska večer održana u Ravnoj Gori još je više uzavrela pobjedničku atmosferu.
Pjesma je podigla na noge i one mlađe i one starije u publici, a također i našu konkurenciju.
Rezultat toga bile su nagrade dječjeg žirija od 12 godina i ukupna nagrada publike od 12 godina. I Dario je dao sve od sebe pa se nagradi za najbolji tekst pridružila nagrada za najbolju interpretaciju.
Ti si kriva postala je festivalski hit Kvarnerića 2006., a Dario zvijezda festivala.
2007. godine Kvarnerić gostuje u Matuljima.
„Kvarnerić“ je vrlo brzo uočio naš veliki trud, volju i žar kojim pjevamo o našem prelijepom zavičaju njegujući njegovu samu bit, našu dragu i toplu čakavštinu.
I zato je 2007. Kvarnerić došao k nama u Matulje. A mi smo ga dočekali raširenih ruku i otvorena srca. Pokazali smo svima što najbolje znamo, potresujku tancat i ludo se zabavjat, o jubavi kantat.
Na tekst Marine Demark , glazbu iz glazbene radionice i aranžman Davida Trkulje, tancali su i na kraje bušić si dali, solisti Anton Banovac i Nina Dukić u pratnji zbora škole i plesne grupe „ Dancing queens“.
Matuljska publika prepoznala se u pjesmi Mi smo tancali i nagradila je nagradom publike od 12 godina i ukupnom nagradom publike od 12 godina.
2008. matuljska „Bura“ zapuhala u Delnicama.
Već smo opjevali mnoge ljepote našega zavičaja, ali ove godine došao je red na nešto što je sam njegov simbol, njegova duša-bura,bura, bura…
Zapuhala pod perom Gee Ujčić i mentorice Lovorke Benvin, ojačala u ritmovima autohtone narodne glazbe iz nota glazbene radionice, zahučala u aranžmanu Davida Trkulje i Edina Pecmana, bura je svoj vrhunac doživjela u glasu i izvedbi Antonija Krištofića i burnim pokretima plesačica “Kiss“ (Petra Kovačević, Jehona Gecaj, Martina Petaković, Tereza Sazonova) čiju je koreografiju upotpunila profesorica Kristina Heger.
Bura je odmah osvojila nagradu publike do 12 godina na prvoj festivalskoj večeri u Dvorani mladosti, sljedeće večeri dobro je raspuhala Delnice i donijela u Matulje nagradu dječjeg žirija do 12 godina, nagradu publike do 12 godina i nagradu za najbolje iskorišten idiom autohtone narodne glazbe.
2009. Marija se iz Kostrene vratila s mnogim nagradama.
Iako su općepoznata kriza i recesija pokušale omesti Kvarnerić, mi smo krenuli dobro raspoloženi, lepo spravni i za tanac pripravni.
U tome nam je pomogao tekstopisac Dino Slavić, za dobre ritmove zaslužna je glazbena radionica, a dobrom i veselom raspoloženju pripomogli su David Trkulja i Edin Pecman svojim aranžmanom.
O,la, la, Marija iz srca je zapjevao Antonio Krištofić , a dozvati Mariju pomogle su mu plesačice „ Flash“ (Eni Demark, Petra Kovačević, Jehona Gecaj, Nina Grozić).
U plesnom ritmu došle su nagrade za najbolju interpretaciju i nagrada publike od 11 godina prve večeri u Dvorani mladosti.
Kostrensku večer posebno ćemo pamtiti kao večer naših posebnih uspjeha- prva nagrada publike od 11 godina i prva ukupna nagrada publike.
Nagrada koja zauzima posebno mjesto je prva nagrada stručnog suda festivala od 11 godina.
Ta je nagrada kruna našeg petogodišnjeg sudjelovanja na Kvarneriću i priznanje da smo iz godine u godinu bili sve bolji i bolji.
U pet godina našeg sudjelovanja na Kvarneriću osvojili smo sve nagrade koje se moglo osvojiti. Putovali smo širom naše županije i u Matulje se uvijek vraćali ruku punih nagrada.
A iz Matulja za nama su, ma gdje mi nastupali, išli naši navijači. Uvijek se znalo čiji su navijači najglasniji, čiji navijači svim srcem bodre i iz sveg srca pjevaju sa svojim izvođačima i oni su dio naših nagrada.
Pobjednici „velikih“ festivala znaju reći kako je najveća nagrada nagrada publike. Ako je to istina, a naše nagrade to i potvrđuju, onda smo i mi svake naše kvarnerićke godine bili potpuni pobjednici. Jer baš svake godine osvajali smo nagrade dječjeg žirija i nagrade publike. Publika, mlada i starija, prepoznala se u našim pjesmama, s nama pjevala, plesala, veselila se i dobro se osjećala jer pjesma je lijek za sve. A baš takve su naše pjesme.
Bili su to divni mjeseci života u školi i izvan nje u kojima su učenici bili kreativni, razvijali glazbene vještine, iskazali svoja umijeća i doprinijeli prezentaciji i ugledu svoje škole. Svako je dijete različito i jedinstveno, svako zahtijeva drugačiji pristup pa je stoga i poseban izazov. Mašta kreativnost, istraživački potencijali i smisao za estetiku važne su dimenzije izgradnje njihovog kulturnog identiteta, a na najljepši način sve su te komponente sadržane u stvaranju glazbe „umjetnosti nadnaravnih moći koja svojom snagom i ljepotom kroti zvijeri i podiže gradske zidine.“
I što još reći, velik je zadatak mentora, ali najveća je nagrada zadovoljstvo djece kojoj će sudjelovanje na Kvarneriću ostati trajna uspomena.
Možda će nekome biti put u buduću profesiju, ili samo vrijedan hoby? Možda naputak da se i dalje bave glazbom! Tko zna?!
Već niz godina raspisuje se natječaj pod nazivom „Europa u školi“ za područja glazbe, likovnog i literarnog izričaja, za učenike osnovnih i srednjih škola.
Dva puta okušali smo se i na tom natječaju i uspjeli.
Zadana tema…priznajmo, težak zadatak…Ali, slažući stih po stih, notu po notu, uvijek smo dobili nešto što nam se činilo ok. Ostali smo zapaženi i dobili nagradu. Oba puta nagradu nam je donijela učenica Gloria Kovačević koja je i sama bila autorica tekstova pjesama, dok se za glazbu pobrinula glazbena radionica. Za pjesmu „Poklonite mir“ 2006. dodijeljena nam je nagrada na županijskoj razini, dok je pjesma „Pitaju me“ 2007. godine dobila 3. nagradu na državnoj razini u kategoriji od 5. do 8. razreda.
Igra-mašta, traganje-pronalaženje, radost-osmijeh i nepresušan izvor ljubavi što krasi dječji svijet. U svemu tome treba potražiti početke ove glazbene priče pred vama.
Glazba je dio čovjeka, utkana u život. Ona utječe na raspoloženje ili je odraz tog raspoloženja. Ona prati čovjeka u svakome trenutku, upotpunjava ga. Mnogi će reći da su posebno sretni oni koji svoje osjećaje mogu i umiju izraziti glazbom. Pjesma uvijek mora poteći iz srca! Ako se k tome pridruži još i mladost, htijenje, iskrenost i ljepota dječjeg glazbenog stvaralaštva i neiscrpne kreativnosti, tada se ostvaruje u potpunosti i uspjehu.
11. lipnja 2008. godine bio je poseban dan. Glazba, riječ, pokret, svjetlosni efekti, vatromet… obilježili su taj svečani dan za našu školu. Sve je bilo kao san. Izdali smo i promovirali naš prvi školski cd. Pod nazivom „Pjesmo, ponesi ljubav!“ objedinjeno je petnaest pjesama koje su stvarali sami učenici u glazbenoj radionici, prijatelji naše škole, a neke od njih nastale su u suradnji s glazbenicima matuljskoga kraja. Za stihove pjesama i izvedbe koje su svoje mjesto našle na ovom cd-u naši su učenici osvojili mnoge nagrade: na Kvarneriću, natjecanju Europa u školi, na paškom Karnevalfestu, Malom Kninfestu i dr.
Ovaj cd posebno je obogatio multimedijalni dodatak koji se sastoji od niza slika i filmova koji govore gdje smo sve bili, što smo radili i kako smo se ludo zabavljali.
Ovaj cd samo je djelić četverogodišnjeg glazbenog putovanja, natjecanja, festivala… Ovo je naše prvo „malo“ remek-djelo koje je nastalo zahvaljujući učenicima. Ono je odraz darovitosti, jednog neponovljivog iskustva i nadasve velikog prijateljstva. Puno je vremena i strpljenja utkano u nastajanje CD-a, ali je ono neprocjenjivo i nemjerljivo s onim što ostaje zapisano u srcima učenika!
11. lipnja 2008. godine bio je poseban dan. Glazba, riječ, pokret, svjetlosni efekti, vatromet… obilježili su taj svečani dan za našu školu. Sve je bilo kao san. Izdali smo i promovirali naš prvi školski cd. Pod nazivom „Pjesmo, ponesi ljubav!“ objedinjeno je petnaest pjesama koje su stvarali sami učenici u glazbenoj radionici, prijatelji naše škole, a neke od njih nastale su u suradnji s glazbenicima matuljskoga kraja. Za stihove pjesama i izvedbe koje su svoje mjesto našle na ovom cd-u naši su učenici osvojili mnoge nagrade: na Kvarneriću, natjecanju Europa u školi, na paškom Karnevalfestu, Malom Kninfestu i dr.
