Poštovani,

gosti, učenici, roditelji, kolege, djelatnici škole i svi ostali prijatelji škole i našeg mjesta Lasinje, sve bih Vas lijepo pozdravio i zaželio vam dobrodošlicu u našu Školu i našu Lasinju na ovaj poseban dan za nas, a to je Dan škole i obilježavanje 20. godišnjice kontinuiranog rada.

Na samom početku zamolio bih Vas da poslušamo himnu “Lijepa naša“ koju će izvesti učenici naše škole.

Moram priznati da imam tremu, ali ne zbog toga što stojim tu pred Vama, već zbog svih ljudi koji su omogućili da smo danas svi zajedno ovdje, a da slučajno nismo nekog zaboravili. One koje sigurno nismo zaboravili, a na žalost danas ovdje nisu s nama, a najzaslužniji su da smo danas ovdje, naši su poginuli branitelji. Zamolio bih Vas sve da minutom šutnje odamo počast našim poginulim braniteljima.

Neka im je vječna slava i hvala.

Evo dragi prijatelji, tu smo u školi našoj i vašoj, našoj jer se mi trenutno brinemo o njoj, a vašoj jer ste vi, sada već davne 1997. godine, krenuli u nešto što je bilo jako hrabro. Naša nova škola je napravljena 1991., i tada, u to vrijeme, trebala je započeti s radom, moderno opremljena, učionice s pripadajućim kabinetima, sanitarni čvorovi, centralno grijanje, dvorana… Zaslužili smo to, ovaj kraj i ovo mjesto. Konačno i dovoljan broj učionica i svega potrebitog za organiziran i napredan rad, s uvjetima i boljim nego i u nekim školama u gradu. Zamislite tu razliku u odnosu na prijašnje uvjete rada kada je bio nedovoljan broj učionica koje su bile raspoređene u više objekata, grijalo se na peći po učionicama, voda za piće i zalijevanje wc-a nosila se u kantama i mnogo toga što je svima otežavalo ljudske uvjete funkcioniranja. Danas je to sve puno drugačije, svi ti problemi s kojima su se ljudi susretali davna su prošlost. Ali na žalost, tada je to ostao samo san. Počeo je rat i ulazak u školu nije se dogodio, na žalost još i gore, ostali smo i bez domova, bez posla, prijatelja, sve se pretvorilo u jednu od najvećih noćnih mora. U tom trenutku svi oni naši problemi vezani za staru školu i teške uvjete funkcioniranja, postali su nebitni. Postali smo prognanici i sve bismo dali da nam se vratiti u tu staru školu, kakva god je bila. Tako je bilo blizu, a sada postalo tako daleko, u trenutku smo skoro dosanjali san, kad ono postalo je još i gore od onoga što smo imali. Rat je bjesnio, a naša nova i stara škola, negdje je tamo, tko zna što je s njima, ali nada je postojala i vjerovali smo u naš povratak. Na žalost, neki od naših prijatelja, rodbine, braće, nisu to doživjeli, ali su omogućili nama i zato im veliko hvala jer oni su jedni od najzaslužnijih za povratak i mogućnost obnove naše škole i Lasinje i toga da smo danas ovdje svi zajedno.

 Hvala našim braniteljima.

 Rat je završio, vratili smo se u našu Lasinju, stara škola oštećena je u toj mjeri da više nije ni za kakvu upotrebu, ali naša nova škola stoji tamo gdje smo je ostavili, kao da je znala, vratit ćete se, čekala nas, učitelje, djecu, vapi da postane središte veselja, druženja, smijeha i onoga za što je izgrađena. Nije srušena, ali devastirana da, sve što je bilo novo, sada je uništeno. Kako i što dalje? To je bilo pitanje svih u kraju; što prije obnoviti domove, školu, crkvu, ali sve je to povezano i ne može jedno bez drugoga. Idemo pokrenuti školu, pokretanjem škole sve će biti lakše i ljudi će se brže vraćati, imat će uvjete za stvaranje života, a škola je jedan od bitnih uvjeta kako bi se obitelji vratile i stvarali ponovni život. Netko je to pitanje trebao postaviti, ali na svu sreću nije se dugo čekalo. Tu su se aktivirali ne samo bivši djelatnici škole i stanovnici Lasinje, tu su bili i prijatelji iz susjedne nam općine Pisarovine, djelatnici OŠ „Vladimir Nazor“ koji su se pokazali i u samom ratu, prihvatili nas u domove i u svoju školu, pomagali kada nam je bilo najteže. Ali tu nije bio kraj suradnje i pokazivanja njihovog velikog srca. Sudjelovali su i u čišćenju okoliša naše škole, uređivanju škole, pribavljanju raznih pomagala i sredstava za rad, a i ono najbitnije, većina učitelja iz Pisarovine, tada je jednim dijelom satnice radila i u našoj školi. Osoba koja je tada najzaslužnija za koordiniranje, organizaciju i pokretanje škole i da smo danas svi ovdje je gđa Nada Jušinski. Naravno, kao i danas, da bi škola što bolje funkcionirala, tu je i naša Općina koja je i tada bila velika podrška i pomoć na čelu s tadašnjim načelnikom općine gosp. Mirkom Jušinskim. I oni koji su također jako bitni za naš kraj, koji su bili uz nas tada, a i danas, to je naša Karlovačka županija, tada na čelu s gđom. Božicom Stanešić, a sve ove godine (ako sam dobro zapamtio od 2003. god. do sada gosp. Željkom Šančićem (kojeg evo posebno pozdravljam i zahvaljujem na dolasku, čestitam mu na novom radnom mjestu; njega za ovu školu nije vezala samo poslovna suradnja već moramo napomenuti da se je tijekom rata kretao, boravio i borio na ovom području, pozdravimo ga jednim pljeskom).

Evo to su ljudi koji su pokrenuli ovu školu 1997. godine i moramo priznati da im nije bilo lako. Kao što smo rekli, trebalo je fizički puno toga odraditi, trebalo se suočiti s Ministarstvom i pripremiti svu dokumentaciju i bez obzira na sve probleme i neuvjete, zadovoljiti i ispuniti određene standarde.

Spomenuo bih i zahvalio se ravnateljima OŠ „Vladimir Nazor“ iz Pisarovine gosp. Dragi Grbiničeku i gosp. Božidaru Ruševljanu, koji su se tada dali na raspolaganje i svu ostalu moguću pomoć, pogotovo savjetodavnu vezanu za funkcioniranje škole.

 Što se tiče naše prve ravnateljici gđe. Nade Jušinski, sve hvale i pohvale, i moram reći da joj u to vrijeme nije bilo lako. Jedan od mnogih problema bio je i složiti nastavni kadar, najlakše je bilo raspisati natječaj ali dobiti ljude malo teže. Ljudi su uglavnom bili skeptični prema mjestima koja su bila okupirana, pa gdje je ta Lasinja, u redu, otkriju gdje je (nadomak Karlovca i Zagreba) i odluče nazvati i malo porazgovarati o osnovnim informacijama, i naravno ljudi su pristajali (jer kako danas, tako i prije, nije se baš tako lako pronalazio posao u školi), a onda naša ravnateljica kaže, znate kaj samo još jedna mala sitnica, znate nije još gotov most, pa bi trebali znate malo čamcem, pa tu je i pontonski most, ali kad voda naraste onda malo otplovi do Siska itd…. Priznajem, bilo joj je teško, ali znala je s ljudima i nositi se s različitim problemima i zato još jednom jedno veliko hvala na svemu što ste učinili za ovu školu i ovaj kraj. Tu su naravno bili i ostali djelatnici škole od kojih neki i danas rade: naš domar koji nema kutka ove škole u koji nije zavirio glede nekog popravka, zatim naša spremačica koja je održavala školu i kad nije imala baš neki alat i sredstva za rad i naravno naša kuharica koja se nekad snalazila i s jednim loncem, a danas joj je ipak pretpostavljam malo lakše. Hvala vam!

Spomenuo bih ukratko od bitnijih stvari što se to sve u ovih 20. godina događalo u ovoj našoj Školi. Kao škola bili smo domaćini raznim županijskim natjecanjima, matematika, eko kviz, Lidrano, nekoliko puta njemačkog jezika, okupljanju i održavanju raznih seminara za učitelje i ravnatelje, razne zdravstvene i obrazovne edukacije. Učenici nam redovito odlaze na razna županijska natjecanja, a i nekoliko puta sudjelovali smo na završnicama državnih natjecanja, što je naravno pokazatelj dobrog rada naših učitelja. Naši učenici su i dobri sportaši uključeni u razne klubove i sportove, a kao škola podržavamo i rad KUD-Lasinja kroz sudjelovanje naših učenika.

Napomenu bih naravno i konstantno obnavljanje i ulaganje u našu školu, a tu smo odradili promjenu krovišta, stolarije, svih sanitarnih čvorova škole, zamjena sustava grijanja s drva na ekonomičnije pelete, postavljanje brisoleja iznad prozora škole, sanaciju otpadnih i oborinskih voda, uređenje svlačionica, promjena rasvjetnih tijela u dvorani, uređenje blagovaonice i kuhinje po HASAP-u, konstantno obnavljanje informatičke opreme. Na gornjem katu prošle godine zamijenili smo dotrajale stolice i klupe za učenike i učitelje, i evo, na samom kraju, obnova i stavljanje u funkciju hidrantske mreže kao i postavljanje lan mreže po cijeloj školi s ciljem prelaska od jeseni na E-dnevnike. Eto, bilo je posla za ravnatelje i djelatnike škole, ali vjerujte, ima ga još jako puno.

Naša knjižničarka nije bila mirna dok nisam obećao zahvaliti još jednom svima koji su donirali knjige za našu školsku knjižnicu te tvrtkama i obrtnicima, općini i županiji koji su donirali novčana sredstva za kupnju lektire i knjiga za slobodno čitanje. Naš knjižnični fond brojčano je malen, no trudimo se svake godine povećati ga i stoga vam zahvaljujemo što ste prepoznali važnost knjige u životu djece.

Dozvolite da se zahvalim i svima onima koji su konstantno tu, praktički žive s nama, znate da škola nema svoja neka velika vlastita sredstva i ono što ima mora pametno raspoređivati, a prohtjevi i potrebe su puno veći, zato su tu ljudi na koje možemo uvijek računati i zato ih moram spomenuti. Prvo, tu je naša općina koja nam je stalno na raspolaganju i uskače kada treba i kad ne treba, prvo na čelu s gosp. Mirkom Jušinskim, zatim gosp. Josipom Eregom i danas gosp. Željkom Prigorcem (kojem čestitam na ukazanom novom mandatu za načelnika općine). Evo gospodo, još jedno veliko vam hvala i samo tako nastavite. Zatim tu su i naši vatrogasci iz naše Lasinje, ali i iz svih ostalih sela oko Lasinje koji prigodnim vježbama uvijek razvesele učenike i učitelje te pomažu i u svim ostalim problemima koji prate školu. Zatim udruga naših branitelja „Condori“ koji su tu uvijek da nam održe neko predavanje i podsjete nas kako je to nekad bilo i kako se naša Lasinja branila i oslobađala, i tu je naravno naš velečasni gosp. Stjepan Bradica koji nas je za naše blagdane uvijek posjetio, blagoslovio i nekom od prikladnih molitva i poruka približio nadolazeće blagdane. Ne znam kako to izgovoriti, jer mislim da jednostavno ne postoji broj riječi i rečenica kojima bih Vas opisao, za sve što ste napravili za ovaj kraj i ovu školu. Poštovani velečasni Bradica hvala Vam na svemu, zauvijek ste zauzeli jedan dio u našim srcima, jedno veliko veliko Vam hvala što ste uvijek bili uz nas i ova Škola će Vas se uvijek sjećati.

        I evo, na samom kraju od srca Vam svima hvala na svemu, što ste došli i uveličali našu proslavu Dana škole, što ste nesebično pomagali i dalje pomažete našoj školi, budite tu uz nas i dalje i neka budemo primjer svima naše zajedničke suradnje i rezultata. Mi ćemo se i dalje truditi, odgajati i obrazovati (možemo reći vašu i našu djecu) te ih pripremati za život. Eto toliko od mene i nadam se da ćemo se opet vidjeti na jednoj od naših obljetnica škole.

 Živjela nam naša Škola, naša Lasinja i domovina Hrvatska.

 Uživajmo u priredbi!!

Na kraju priredbe pozdravio bih i naše goste, ravnatelja iz OŠ Duga Resa gosp. Božićevića i ravnatelja iz OŠ Vukovina Damira Bedića. Posebno se zahvaljujem svojim učenicima, djelatnicima škole i roditeljima na pomoći oko organizacije i priprema za Dana Škole.