Paličnjaci su kukci koji su usavršili mimikriju, tj. stapanje s prostorom u kojemu se nalaze, kao način preživljavanja. Svojim oblikom tijela (grančice, listići) i bojom (žuti, crni, zeleni, ružičasti...) sakrivaju se od neprijatelja. Postoje dvije forme – štapićaste forme i forme u obliku lista. Životni vijek paličnjaka je 1- 2 godine i u tom vremenu većina njih izlegne brojno potomstvo.

Svi paličnjaci su biljojedi. Hrane se isključivo lišćem. Vijetnamski paličnjak (Baculum extradentatum) nije izbirljiv u hrani. Najbolje ih je hraniti kupinovim lišćem, ružinim lišćem ili bršljanom (što jedu rjeđe, ali im je odličan za penjanje). U obzir dolaze i druge biljne vrste kao npr. jabukov list, jorgovan,  salata, hrastov list. Grane  treba zamjenjivati novima kada životinje pojedu lišće, a unutrašnjost terarija i lišće treba prskati vodom jedanput do dvaput na dan, da životinje mogu piti. Aktivni su noću, stoga je dobro predvečer pošpricati vodom lišće koje jedu. Danju obično miruju, najčešće na granama.

Vrlo su zanimljivi ljubimci za ljude koji vole prirodu, a nemaju potrebu za izravnim dodirom sa životinjom ni dovoljno slobodnog vremena. Jednostavni su i jeftini za držanje, nemaju miris.

Ovi su kukci veoma lagani za uzgoj, a zahtijevaju jako malo brige, uz izuzetak dobro uređenog  terarija. Za terarij mogu poslužiti razne kutije. Dobar je i terarij napravljen od drvenog okvira koji je presvučen nekom mrežom Ukoliko se radi o nekoj tropskoj vrsti koja zahtjeva puno vlage, treba paziti da terarij nema mnogo otvora za zrak, kako bi se vlaga što duže zadržavala.. Kako ovi kukci žive najčešće u krošnjama drveća potrebna im je visina. Dakle terarij mora biti najmanje 3 puta viši od dužine njihova tijela. Presvlače se kao i svi drugi kukci, kada ličinke narastu i kada im stara koža postane premalena, ona puca sa gornje strane i kukac se sa novo formiranom kožom izvlači van. Tada su najranjiviji, jer im je oklop mekan i veoma osjetljiv.