Osnovna škola August Šenoa Osijek

Učiteljica A.Bokor u školi radi već 30 godina te primjećuje da većina učenika ne razumije značenje riječi iz svakodnevne uporabe i da je to ograničenje u razumijevanju mnogih tekstova na materinskom jeziku, ali i ograničenje u uspješnosti i u ostalim nastavnim predmetima. Često je s učenicima pokušala razgovarati o pročitanom tekstu te je došla do zaključka da, iako su tekst pročitali, o njemu nisu sposobni voditi razgovor.

U svibnju 2022. godine provedena je anketa među učenicima 7. i 8. razreda.

U anonimnom anketiranju sudjelovalo je 79 učenika (55.7% - 7. razred i 44.3% 8. razred; 41.8% učenica i 51.9% učenika).

Svoje istraživanje usporedile su sa sličnim istraživanjem koje su provele 2014. godine maturantice Opće gimnazije iz Vukovara Marina Čalić i Vanessa Kupina.(1) Nekoliko pitanja preuzeto je iz samoprocjenskog upitnika za ovisnost o internetu Centra za javno zdravstvo.(2)

Rezultati

Na pitanje Koliko prosječno sati dnevno provodite za računalom? (slobodno vrijeme) 17.7% ispitanih osnovnoškolaca odgovorilo je da provodi 5 ili više sati dnevno za računalom, a 16.5%  učenika za računalom provede manje od jednog sata. Zabrinjavajući je i podatak da 46.8% učenika za računalom dnevno provede tri i više sati. Usporedba s istraživanjem iz 2014. osmoškolci 8.b razreda OŠ D. Tadijanovića iz Vukovara  56% provodi 5 ili više sati na računalu dnevno, dok samo jedan učenik od njih 18 na računalu provede manje od jednog sata.

Slika 1. Postotak za pitanje Koliko prosječno sati dnevno provodite za računalom?

            (slobodno vrijeme)

Kada su za računalom 54.4% učenika izgubi pojam o vremenu. U istraživanju 2014.godine 72% zaboravi na vrijeme. Možda je u našem istraživanju niži postotak rezultat zasićenosti učenika radom za računalom zbog online nastave i većom zastupljenosti računala u učeničkim domovima nego prije 8 godina. Svakako su oba postotka visoka. Postavlja se i pitanje jesmo li  mi odrasli svojim primjerima i postupcima pridonijeli ovako visokom postotku provođenja slobodnog vremena za računalom. Postavljaju li roditelji uopće vremenska ograničenja djeci vezano za provođenje vremena za računalom?

Slika 2. Postotak za pitanje Kada sam za računalom izgubim pojam o vremenu?

Kada se ne mogu spojiti na Internet 38% učenika osjeća se potišteno.

Slika 3. Postotak za pitanje Kada se ne mogu spojiti na Internet osjećam se potišteno, bezvoljno?

49,4 %  djece radije provodi na internetu umjesto da se druži sa svojim vršnjacima.  U istraživanju iz 2014. 72% ispitanih osnovnoškolaca slobodno vrijeme provodi za računalom, u virtualnom svijetu. Snižavanje postotka kod naših ispitanika ohrabruje no još uvijek je to visok postotak. U pandemijskim uvjetima suočeni smo sa socijalnom distancom i učenike treba poticati na razvijanje komunikacijskih vještina i druženje s vršnjacima.

slika 4. Postotak za pitanje Gdje provodite više slobodnog vremena?

Anketiranjem smo doznal da je 8,9 %  učenika uvijek neispavano zbog dugog korištenja računala, a  često 13,9 %. Proizlazi da je gotovo četvrtina učenika uvijek i često neispavana (22,8 %) zbog dugog korištenja računala što smo i mi kao učitelji primijetili i što nas je potaknulo na istraživanje.

Djelomično ohrabrujući je podatak da je 58,2% učenika nikada ili rijetko neispavano zbog dugog korištenja računala. Učenicima treba stalno naglašavati važnost kvalitetnoga sna za naš organizam kao i sposobnost izvršavanja svakodnevnih obveza.

Slika 5. Postotak za pitanje Koliko često ste neispavani zbog dugog korištenja računala?

13.9%  učenika smatra  da vrijeme provedeno na računalu često utječe na njihov uspjeh u školi, 45.6 % ponekad.                 

Slika 6. Postotak za pitanje Smatrate  li da vrijeme provedeno na računalu utječe na vaš uspjeh u školi?

39.2%  učenika smatra da bi život bez računala bio dosadan i  29.1% kompliciraniji. Samo 13.9 % učenika smatra da bi im život bio zanimljiviji i bolji. Ovaj podatak zvoni na uzbunu jer učenici očito nemaju potrebu za druženjem s vršnjacima, komuniciranjem, suradnjom, učenjem i savladavanjem izazova u timu što će posljedično dovesti nezadovoljavajućih vještina rada u timu na čemu se temelji suvremeni razvoj društva u cjelini.

Slika 7. Postotak za pitanje Smatrate li da bi život bez računala bio?

Učenici sebe smatraju poprilično ovisnim o računalu. 1.3% smatra da uopće nije ovisno o računalu. 48.1% smatra se poprilično ovisnim o računalima.

Slika 8. Postotak za pitanje Koliko se, od 1 do 5, smatrate ovisnima o računalu,

                             gdje je 1=uopće nisam ovisan/na, a 5=ne mogu živjeti bez računala?

Na pitanje Smatrate li da je današnja generacija mladih ovisna o internetu 96.2 % učenika odgovorilo je da je. Samo 27% učenika anketiranih 2014. godine smatralo je da je današnja generacija mladih ovisno o internetu.

„U svijetu, svake sekunde dvoje djece po prvi puta pristupi internetu.“ (3)

Slika 9. Postotak za pitanje Smatrate li da je današnja generacija mladih ovisna o internetu?

50,6 % anketiranih učenika smatra da bi djeca trebala početi koristiti računalo  u dobi od 7-10 godina, a 8.9 % od 4-7 godine. Mišljenja vršnjaka iz Vukovara bila su slična.

 „Svjetska zdravstvena organizacija i Američka udruga pedijatara smatraju da djeca do druge godine života ne bi smjela biti izlagana ekranima.  Predškolcima  bi se vrijeme provedeno pred ekranima smjelo povećavati do ukupno dva sata dnevno. Za djecu do pet godina, bolje je da to ne bude svakodnevna aktivnost u kojoj sudjeluju, već povremena i ne duže od jedan sat. Uzimajući u obzir da nije svaka aktivnost koja uključuje digitalne uređaje i sadržaje jednaka, preporuke stručnjaka se za stariju djecu odmiču isključivo od toga da budu temeljene na dobi djeteta. Kod određivanja vremenskog ograničenja i učestalosti korištenja digitalnih sadržaja, postaje važno na koji način i kakve sadržaje dijete koristi i kakve su inače navike i način života obitelji.“ (4)

Slika 10. Postotak za pitanje U kojim godinama po Vašem mišljenju bi djeca trebala početi koristiti računalo?

 Većina anketiranih učenika (više od 50%) internet koristi za razonodu, zabavu i društvene mreže. U školama postoje programi koji podučavaju i usmjeravaju djecu prema odgovornom korištenju interneta, inicijativa Safer internet day(5), koja se održava već skoro dvadesed godina, svake godine pokušava podići svijest učitelja, učenika, drugih odgojo-obrazovnih djelatnika, roditelja pa i svih ostalih korisnika interneta o sigurnosnim problemima na internetu koji razvojem društvenih mreža postaju sve veći i sve prisutniji u svakodnevnom životu naših učenika.

Slika 11. Postotak za pitanje Za što najviše koristite računalo?

Iznenađujuća je (ili nije?) i informacija da veliki broj anketiranih koristi internet prije spavanja. 32.9% njih se dopisuje s prijateljima, 27.8% gleda sadržaje dostupne putem servisa YouTube, a tek 6.3% ispitanih prije spavanja čita knjigu. Brojna istraživanja pokazuju koliko je san važan za rast i razvoj, pogotovo tijekom djetinjstva te koliko utjecaj korištenja tehnologije prije spavanja može biti štetan u nekim aspektima rasta i razvoja.(6)

Slika 12. Postotak za pitanje Što najčešće radite prije spavanja?

U anketnim pitanjima koristili smo nekoliko pitanja samoprocjenskog upitnika za ovisnost o internetu gdje je veći broj pitanja bio pozitivno odgovoren. Čak 50% anketiranih učenika provodi svoje slobodno vrijeme online, a ne vani, s obitelji ili s prijateljima. Više od 50% učenika izgubi pojam o vremenu kada je na računalu, 60% njih je već nekoliko puta pokušalo prestati ili smanjiti korištenje interneta. 15% njih koristi internet kao bijeg od problema često, a 45% učenika ponekad. 43% učenika priznaje da su lagali članovima svoje obitelji nešto vezano uz internet i svoju prisutnost na internetu. Iz odgovora je također vidljivo da učenici uglavnom nemaju kontrolu o korištenju interneta te često koriste internet puno dulje nego što su prvobitno planirali i to za sasvim druge aktivnosti od one koju su prvobitno planirali. Učenici često koriste upravo internet i tehnologiju kao bijeg od stvarnosti, bijeg od problema i mjesto zabave.

Slika 13. Postotak za pitanje U većini slučajeva koristim internet dulje nego što sam planirao/planirala (1-uopće se ne slažem, 5 – potpuno se slažem)

 Slika 14. Postotak za pitanje Internet koristim kako bi umanjio/umanjila loše raspoloženje (1-uopće se ne slažem, 5 – potpuno se slažem)

ZAKLJUČAK

Rezultati provedene ankete među učenicima upućuju na prisutnost ovisnosti o internetu u većem postotku nego je bila prije osam godina. Računala nam olakšavaju privatni i profesionalni život. Svojim primjerom djeci trebamo ukazati kako se pravilno, sigurno i odgovorno koristiti  računalom. Roditelji iako gube utrku s digitalnim tehnologijama i pametnim telefonima ipak imaju odgovornost dati djeci  vremenska ograničenja koja osiguravaju djetetu dovoljno prilika za ostale aktivnosti koje su važne za njegov zdrav rast i razvoj. U suprotnom, prekomjerna uporaba računala dovest će do narušavanja fizičkog i/ili psihičkog zdravlje te uzrokovati poteškoće u socijalnom funkcioniranju.

Rezultati koje smo dobili provođenjem ankete o korištenju novih tehnologija u našoj školi potvrđuju tvrdnje koje iznosi Manfred Spitzer u svojim knjigama Epidemija pametnih telefona[1] i Digitalna demencija[2] da zbog pretjerane uporabe tehnologija dolazi do problema u čitalačkoj pismenosti i računanju, ali i razvoja ovisnosti. Spitzer također tvrdi da nas u bliskoj budućnosti očekuju  mnoge bolesti mladih zbog prekomjerne uporabe tehnologije, a to su: pretilost, kratkovidnost, stres, ovisnost, dijabetes, demencija i sl. Čiji će zdravstveni sustavi to moći financijski podnijeti, vidjet ćemo, budući da nam korisnici zdravstvenih usluga postaju sve mlađi pacijenti. Spitzer je došao do spoznaje da zbog pretjerane uporabe novih tehnologija i svega što je učenicima na njima ponuđeno, dolazi do razvoja nove tehnike čitanja prelijetanjem teksta i klikanja na mnoge ponuđene poveznice. Učenici pri tome ne bogate svoj rječnik, niti im se mozak razvija kako se razvijao kod onih koji su čitali tekst s razumijevanjem i zbog toga su odgovori negativni. Naravno, bez interneta i novih tehnologija, ne možemo ni zamisliti život, ali se mi, koji radimo s djecom, trebamo zapitati : kada, kako i koliko tehnologiju koristiti u nastavi?

Rezultate ove ankete predstavit ćemo roditeljima. Iduće školske godine u dogovoru s njima pokušat ćemo biti škola u koju učenici ne nose mobitele.

LITERATURA:

1. https://vdocuments.mx/ovisnost-o-racunalu-istine-i-zabludedocx.html?page=10 (10. 4. 2022.)
2. https://www.zzjzdnz.hr/ (12.6.2022.)
3. https://www.unicef.org/croatia/price/zastita-djece-u-online-okruzenju (12. 6. 2022.)
4. https://www.roda.hr/media/attachments/udruga/dokumenti/brosure_leci/djeca_u_digitalnom_okruzenju_WEB.pdf (12.6. 2022.)
5. https://www.saferinternetday.org/ (12.6.2022.)
6. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5669315/ (12.6.2022.)

Autori: Anica Bokor, Biljana Pavić, Ivana Vezjak