Osnovna škola August Šenoa Osijek

LOVAČKA    PRIČA

Jedva sam dočekala jutro.Danas moji prijatelji iz 2.a i 2.b razreda idu na izlet u lovački dom i na druženje s lovcima iz Lovačkog društva Mursa Osijek.

Zašto sam tako uzbuđena? Zato što su moj tata i moj djeda članovi i lovci u tom lovačkom društvu. Već mi je dosta priča ljudi u novinama i na televiziji koji kažu kako su lovci zli. Jako dobro znam kako moj tata i moj djeda nisu zli ljudi i nikada nisu nikome učinili ništa nažao. Ili, kako neki lovce nazivaju kukavicama. Oni su kao moj tata, djeda, čika Majer ili Joza bili u ratu i bili su jako hrabri. Da, ja to jako dobro znam, ali to ne znaju moji prijatelji.

Dočekali smo moje prijatelje u lovačkom domu. Vani je bilo hladno i maglovito jesensko jutro. Kada smo se smjestili, predstavili su nam se lovci Antun Brkić, predsjednik Lovačkog društva, Stjepan Majer, lovnik u i Saša Brkić, lovočuvar. Antun Brkić nam je pričao o ulozi lovaca u prirodi. Lovci prije svega brinu o uzgoju i zaštiti divljači i čuvaju prirodu; skupljaju otpatke po kanalima, grmovima i cijeloj šumi koje su bacili neodgovorni ljudi. Kada je veliki snijeg i jako hladno, jedino lovci gladnim životinjama iznose hranu i sol u hranilišta koja su izgradili. Ljeti, kada je jako toplo, u kanalima nema vode, jedino lovci životinjama donose vodu. Nažalost, ponekad se životinje moraju i odstrijeliti, ali to je ono zadnje što lovci rade. Životinje se odstreljuju kada su bolesne, kada ih ima previše ili zbog trofeja.

Nakon toga nam je čika Majer pokazao lovačku trubu (rog), dalekozor i lovačku pušku koja služi za lov i streljaštvo. Čuli smo još od njega o životinjama koje obitavaju kod nas i o najvećem predatoru čaglju koji živi kod nas.

Pošto smo popili topli čaj koji su nam lovci pripremili, izašli smo u dvorište lovačkog doma kako bismo se malo igrali i  pucali iz zračne puške. Tome su se najviše razveselili dječaci, ali nisu bili ništa bolji u gađanju od nas djevojčica.

Po drveću smo postavili i kućice za ptice pjevice koje je izradio lovački podmladak kojemu i ja pripadam. Penjali smo se na veliku lovačku čeku i dalekozorom gledali životinje.

Radili smo još puno toga: igrali se, crtali životinje i lovce te nam je vrijeme jako brzo prošlo. Zahvalili smo lovcima na gostoprimstvu i na onome što smo od njih naučili zamolivši ih da opet dođemo. Lovci su zahvalili i nama i našim učiteljicama što smo bili njihovi gosti te su nam na rastanku za uspomenu darovali glinenog goluba koji se koristi u lovačkom streljaštvu nadajući se da ćemo se opet družiti i možda zajedno napraviti nešto korisno za prirodu i divlje životinje.

Beatriz Brkić, 2.b

U Lovačkom domu

Probali smo pucati iz lovačke puške

Svi smo sa zanimanjem pratili što su nam govorili lovci

Evo nas na lovačkoj čeki :)