Osnovna škola Ante Starčevića Viljevo

" Uzbuđenje je počelo rasti samim ulaskom u autobus, cijelim putem do parka prirode Papuk smo pjevali, pričali i put je prošao prebrzo.

Kada nas je autobus ostavio pred kampom, na našim licima se vidjela sreća i oduševljenje. Dolaskom u Duboku, napravili smo mali predah i odmah počeli sastavljati šatore, bio je to najzanimljiviji dio, međutim, svi smo to jako brzo sastavili. Nakon toga smo upoznali kamp i njegovo prirodno okruženje. Dječaci su igrali nogomet. Kada je došlo vrijeme večere naši vrijedni dječaci i naš razrednik Boško Soldić spremili su savršen roštilj, a djevojčice i nastavnica Barbara su pripremale salatu. Nakon večere smo oprali suđe i otišli u laganu šetnju do bazena Velika. Tamo smo sve razgledali, ležali na ležaljkama, fotografirali se i ostalo. Vratili smo se u kamp i već je pao mrak. Otuširali smo se, presvukli se i pekli sljezove kolačiće na vatri. Bilo je fantastično! Kada je došlo vrijeme za spavanje, ušli smo u šatore, ali nitko nije mogao zaspati, pa je to bila jedna neprospavana noć. Ujutro smo svi bili vani već u šest sati, doručkovali smo, sjedili na suncu i skupljali vitamin D. Učenici su se s nastavnikom uputili u šetnju poučnom stazom na vrh Lapjak. Bilo je prilično strmo i naporno, ali su sretno stigli i uživali su u predivnom pogledu za cijelu Požešku kotlinu. Šest učenika nije se išlo penjati, pa su sa drugim nastavnicima ostali dolje te se šetali po Velikoj. Kada smo se svi vratili u kamp, sklopili smo šatore da u miru u 12:00 odemo u Adrenalinski park. Prvo su nas osigurali pojasevima i kacigom te smo imali kratku poduku. Bilo je dvije razine poligona, lakša i teža. Većina nas je išla nekoliko puta na lakšu, dok je bilo učenika koji su bili hrabri pa su išli na težu.

Nakon Adrenalinskog parka bilo je vrijeme za odlazak kući, svatko je uzeo svoje stvari i zaputili smo se prema autobusu te krenuli kući. Tako je završila naša mala pustolovina!"

Lana Matoković, 7.a