Učenici su s nestrpljenjem čekali 19.3. Došao je taj dan. Nakon nemirnih noćnih sati došli su u školu i radosno očekivali polazak. Nakon kišnih i tmurnih dana osvanuo je sunčan dan i samo poneka kaplja kiše nas je ispratila na polasku. Ukrcali smo se u tri autobusa i krenuli za Split ozarenih lica. U Splitu nas je očekivalo mnogo zanimljivosti. Krenuli smo od sjevernog dijela Dioklecijanove palače. Dotaknuli smo palac Grgura Ninskog i poželjeli što brži povratak u Split. Zidine palače su okruživale malena razdragana srca i monumentalno se nadvijala nad njihova tijela. Krenuli smo sa upoznavanjem palače. Divili smo se Peristilu i Sv. Duji, promatrali sunčane zrake u Vestibulu.
Povijest je bila tu. Pred nama su bila nova saznanja. Etnografski muzej nam je otvorio svoja vrata. Prošetali smo kroz povijest života naših predaka, te ostali zadivljeni ljepotom njihove ostavštine. Došli smo na novo odredište, Gradsko kazalište lutaka i odgledali predstavu Kako se vjetar spustio među ljude koja djecu nije ostavila ravnodušnom. Naše posljednje odredište bio je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Muzej je potaknuo djecu na veselje, osvojio ih je svojom monumentalnošću i ljepotom. Nakon toga su ga pažljivo razgledali u pratnji nastavnika i naučili još mnogo toga iz prošlosti našeg zavičaja. Došlo je vrijeme povratka. Autobusi su čekali i sretno smo krenuli kući. Ovaj dan nastava je ipak bila malo drugačija i zanimljivija, zar ne?
