Učenici osmih razreda naše škole i ove su godine sudjelovali u projektu Posjet učenika osmih razreda Vukovaru.
U nedjelju, 15. rujna okupili smo se ispred škole i željno iščekivali naš prijevoz za nadolazeće putovanje. Kada smo se smjestili u autobus i napokon krenuli prema Vukovaru, počela je glasna pjesma. Put je bio dug, trajao je čak 9 sati, ali mi smo se toliko zabavljali da nismo osjećali nikakav umor. Oko 19 sati smo stigli na naše glavno odredište – Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar. Smjestili smo se u sobe hostela Dubrovnik.
Dočekala nas je i večera, ali svi smo bili previše uzbuđeni za jelo pa smo nastavili pjevati, plesati i veseliti se. Odmah smo se počeli upoznavati s učenicima iz drugih škola te smo stvorili jako lijepa prijateljstva. Saznali smo da se svijetla gase u 23 sata i da moramo ići spavati kako bismo bili odmorni za sutrašnji dan. No, znali smo da od našeg spavanja nema ništa jer smo se htjeli družiti i zabavljati pa smo počeli razrađivati plan bježanja u susjedne sobe. Ali, naši učitelji i pedagoginja su bili jako ažurni (čitaj: visili na hodnicima) pa su nam taj plan pokvarili. Jutro nam je brzo svanulo i svi smo se počeli spremati za novi dan. Prvo nas je čekalo predavanje o Domovinskom ratu i obilazak Memorijalnog centra. Poslije ručka smo se smjestili u autobus i krenuli prema muzejima. I ovog su puta u autobusu odzvanjali smijeh i pjesma veselih učenika. Obilazak Muzeja Vučedolska golubica i Gradskog muzeja Vukovar u dvorcu Eltz nekima je bio zanimljiv, a nekima baš i ne. Nakon obilaska smo imali slobodno vrijeme koje smo iskoristili za šetnju centrom Vukovara i kupnju suvenira. Navečer nas je čekao provod u disku. Tu smo se nezaboravno proveli i zabavili. Teška smo srca izašli i išli u hostel. Drugi smo dan započeli spremanjem i pakiranjem kofera koje smo ostavili u autobusu i oprostili se od Memorijalnog centra. Nakon doručka smo krenuli u obilazak memorijalnih mjesta: Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Kukuruzni put – Put spasa, vukovarsku Opću bolnicu, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, Spomen dom Ovčara, masovna grobnica na Ovčari… Bilo je jako tužno slušati sve te priče i biti na mjestima gdje su se odvijale strahote, ali istovremeno smo osjećali ponos zato što su ti ljudi dali svoje živote kako bi mi imali bolju budućnost. Nakon obilaska slijedila je Škola mira i kviz znanja. Našu smo školu predstavljali Matej Grčić i ja (Andrea Zebić). Završili smo na trećem mjestu i na to smo jako ponosni. Kad je završio kviz znanja, uputili smo se u hostel na ručak. Nakon ručka smo krenuli prema Dicmu gdje smo stigli oko 23 sata. Roditelji su nas dočekali sa osmjesima na licima i željno iščekivali da im ispričamo svoje doživljaje. Na kraju se samo želim zahvaliti našim učiteljima Dariji i Stipi i pedagoginji Nikolini koji su imali strpljenja i živaca da prođu kroz ovo nezaboravno putovanje s nama!
Fotografije možete pogledati u fotogaleriji.
Andrea Zebić, 8.b
