Osnovna škola Bakar

Učenici 7. i 8. razreda su uz pomoć učiteljica Katarine Isailović, Ane Emili-Odović i učitelja Ivice Terihaja te knjižničarke Marije Miletić pripremili hvalevrijedne sadržaje u znak sjećanja na žrtve holokausta. Učenici 7. i 8. razreda zajedničkim snagama uz pratnju knjižničarke Marije izradili su blackout poeziju iz ulomaka poznate knjige i lektire Dnevnika Anne Frank. 8. razredi su uz pomoć učiteljice likovne kulture izradili predivne crteže žutih šafrana koji simboliziraju sjećanje na milijune djece umrlima u Holokaustu. Žuti cvjetovi podsjećaju na Davidovu zvijezdu koju su nosili Židovi tijekom nacističkog režima.

Uz pomoć učitelja povijesti Ivice Terihaja učenici su u prostorijama škole postavili plakate o obilježavanju 78. komemoracije „Lipa pamti” pristigle pod pokroviteljstvom Primorsko-goranske županije i Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci.

Vojska Sovjetskog Saveza, Crvena armija, toga dana oslobodila je 7000 zatvorenika iz koncentracijskog logora „Auschwitz“. Zahvaljujući tom događaju svijet je upoznat sa strahotama nacističkog režima nad semitskim narodima te onima koje su se smatrali nižim rodom u odnosu na superiornu arijevsku rasu. Tim događajem koncentracijski logor „Auschwitz” postao je simbolom sjećanja na sve nedužne civilne stradale od nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu.

Sve do oslobođenja logora bolesni i nemoćni zatvorenici pokazali su svijetu kako se postupalo te kakvu patnju su prošli. Pred dolazak Crvene Armije Nijemci su uništili dobar dio dokaza između ostalog i plinske komore. Ovaj radnički kamp za istrebljenje otvoren je 1940. godine te se smatra kako je u logoru tijekom pet godina rada ubijeno preko milijun ljudi od kojih su većinu činili  Židovi.

Holokaust ili hebrejski izraz šoa (sho‘ah: katastrofa, opustošenje), predstavlja sustavno istrebljenje i genocid nad nacionalnim etničkim, rasnim i vjerskim narodom.

Zahvaljujući prikupljenim podacima o samim događajima donesena je Rezolucija o obilježavanju sjećanja na žrtve holokausta, kojom će 27. siječanj postati Međunarodni dan prisjećanja s jasnom porukom prema budućnosti.

Posjećujući logor Auschwitz, papa Benedikt XVI. izrekao snažne riječi. Bio je to krik čovjeka koji pripada narodu koji je učinio toliko zla, skupljenog u riječi „holokaust“, iako bez osobne krivnje proživljavajući duboko tu tragediju: „Uzeti riječ na ovome mjestu užasa, gomile zločina i protiv Boga i čovjeka koj nemaju usporedbe u povijesti gotovo je nemoguće – a osobito je teško za jednoga kršćanina, za papu koji potječe iz Njemačke. Na mjestu kao što je ovo nedostaju riječi, u dubini može ostati samo zaprepaštena šutnja – šutnja koja je unutarnji krik prema Bogu: „Zašto si, Gospodine, šutio? Zašto si mogao tolerirati sve ovo? I u tome stavu šutnje duboko se klanjamo u našoj unutrašnjosti pred nebrojenom četom onih koji su ovdje patii i ubijeni. Ipak, ta šutnja postaje glasna molba za oproštenjem i pomirenjem, krik živome Bogu da nikada više ne dopusti sličnu stvar.“

Ivica Terihaj