Osnovna škola Bakar

PLES I GLAZBA

Pročitat ću vam jednu priču koju možete poslušati klikom na sličicu ispod. Kad čujete ime nekog instrumenta, pucnite prstima.

Kada ste poslušali priču možete je i sami pročitati.

Kada ste poslušali i pročitali. Napišite nazive glazbala. Poredajte ih abecednim redom. Razvrstajte glazbala na velika i mala, udaraljke, gudačka, puhačka...

Odaberite jedno glazbalo i nacrtajte ga.

MAJA U SVIJETU GLAZBE, GILBERT DELAHAYE – MARCEL MARLIER

Maja i njena obitelj su na godišnjem odmoru. Tata je smjestio auto s prikolicom na prostor za kampiranje. Maja se sprijateljila s dvije nove prijateljice, Kristinom i Mirom. Popodne u kampu obično ima malo ljudi. Kristina, koja se tek vratila s plaže, upita Maju:

– Ima li što novo?

– Tata kaže da će se u gradu održati velika glazbena svečanost. Hoćeš li poći s nama?

– Požurite! Zakasnit ćemo! – viče Maja i brzo sjeda na svoj bicikl.

Radoznali gledatelji došli su sa svih strana: iz grada, iz susjednih sela, iz kampova. Turisti su zaposjeli pločnike. Neki pričaju, a neki nestrpljivo gledaju kad će se pojaviti povorka. Kako pronaći malo mjesta u ovolikoj gužvi?

– Djeco, dođite ovamo! – pozva ih jedna starija žena. – Odavde ćete dobro vidjeti.

Trube i tromboni su na čelu povorke. Oglašavaju se bubnjevi, činele ih prate, rogovi ih slijede. Povorka se zaustavlja i svirači se odmaraju. Prilaze im djevojčice s čela povorke.

– Kakav čudan instrument?

– To je kontrabas.

Trube se sjaje. Zvuci odjekuju. Svečanost počinje. Trubač, svirač na rogu i saksofonist ponose se svojim svečanim odorama.

– Hoćeš li mi pokazati tvoju trubu? – upita Maja jednog trubača.

– Lako je svirati trubu. Probaj. Samo puši u nju.

– Da, ali bih ipak morala znati kako!

Više mi se sviđa violina. Ili možda violončelo. – glasno je razmišljala Maja.

– Ti zaista voliš glazbu. – reče joj djevojčica iz kolone. – Moja rođaka Isidora svira violončelo na koncertu. Imam dvije ulaznice. Pođi sa mnom.

Maja je radosno prihvatila poziv na koncert.

– Gdje je tvoja rođaka? – upita Maja.

– To je ona djevojčica u bijeloj haljini... Vidiš li je?

– Pssst! Za vrijeme koncerta se ne govori! Kad je Maja upoznala Isidoru, odmah je upitala:

– Kako se postaje violončelistkinja?

– Dođi k meni u utorak. Praznici su pa imam dosta vremena.

– Doći ću vrlo rado. – obeća Maja.

– Ali svakako pitaj roditelje. – podsjeti je Isidora.

– Ne brini, pitat ću ih.

Koncert je završen. Već je kasno i Maja žuri vratiti se u kamp. Mada je svečanost prošla, mnogi gledatelji se još ne razilaze. Harmonikaši sviraju neku veselu melodiju i razdragani pozivaju Maju:

– Hoćeš li s nama zaplesati „pačji ples”?

– Ne mogu. Moram se vratiti. Kasno je. – koleba se Maja.

– Ma, hajde. – nagovara je jedan harmonikaš.

– Nije svakoga dana slavlje.

Mama i tata su zabrinuti i ljuti na Maju:

– Puno kasniš!

– Što ti se dogodilo? Da nisi pala s bicikla? – Nisam. Sve je u redu. Upoznala sam Isidoru.

– Isidoru? Tko je to? – začudi se mama.

– Moja nova prijateljica... Upoznala sam je na koncertu. Ona svira violončelo. Želi i mene naučiti svirati. Mogu li ići k njoj u ponedjeljak?

– Možeš, ukoliko to ne smeta njenim roditeljima!

– Ne, ne. Isidora me sama pozvala. Uostalom, sada imamo vremena, praznici su...

Majin tata je zvao Isidoru telefonom. Javio se Isidorin djed:

– Očekujemo li Maju?... Svakako! Može doći kad god želi... Isidora mi je pričala puno o njoj. Moja će unuka biti sretna poučavajući Maju sviranju...