Međunarodni dan materinskog jezika
Autor: Anica Marinović, 25. 2. 2013.
Svjestan njegove važnosti, UNESCO je 1999. godine donio odluku da će se svake godine 21. veljače obilježavati Međunarodni dan materinskog jezika.
Tom prigodom 19. veljače 2013. učenici 5.b razreda imali su radionicu u školskoj knjižnici. Naša knjižničarka ispričala je nešto o tom danu te razlozima njegova obilježavanja. Učenici su potom poslušali nekoliko pjesama bivše učenice naše škole, Lucije Justić, iz njezine zbirke pjesama Ja san dite kamena. 
Radionica: Dan materinskog jezika
Podijeljeni u grupe, dobili su zadatak prevesti neke dijalektalne riječi na standardni jezik, a na samom kraju su se i sami okušali u pisanju pjesama i proze na zavičajnom govoru. Oduševljeni radionicom, učenici su se prihvatili zadatka, a o čemu su pisali možete pročitati u nastavku…
Karla Tepša, 7.c
Moj did
Moj did je lovac,
On uvik napuni lonac.
To svi ljudi znaju
U mom lipom zavičaju.
Moj did ima lipe zelene oči
I uvik je svima spreman pomoći.
On najviše voli da smo skupa svi,
Kad idemo, pijemo i svi smo veseli.
Moj did često ide u Liku
I voli slušati jelenovu riku.
On je za mene uvik tu
ne bi g minja za ništa na svitu.
Filip Plemenčić, 5.b
Moj did
Moj did Ante se zove
I svi seljani ga vole.
Dragi moj dide,
još i danas gledan ljude kako side,
sitin se i bukare i vina
i tvoji umorni kolina.
Sićan se i kruva ispod peke
i topline ispod pletene deke.
Iz bukare san vino pila,
pršut, sir i janjetinu ila.
Pila san i varenke vruće,
doli na bunaru tvoje kuće.
Čak s babon naučiti san plela
i male janjce glela.
Sitin se kad mi veli mati
da pođen u vinograd s tobon grožđe brati.
Znan da smo se na kuminu grijali
i uz priče smo se smijali.
Znan da smo sidili na zidiću
i ili smokve, a nismo se obazirali
na kišne lokve.
Kad pođen leći i dan danas
zna mi koja suza poteći.
Dide moj, pun radosti i poveliki muka,
sve u svemu voli te tvoja unuka.
Martina Kamber, 5.b
Vikend kod babe i dida
Obitelj i ja volimo vikendom ići na selo. Najčešće idemo nediljom. Tamo nas dočekaju baba i did.
Baba je već spremila ručak: tuku i pivca ispod peke. Lipo se naidemo, a stariji popiju i bevandu. Moja baba ne zna peći kolače, ali zato pravi dobre fritule. U kužini uvik nešto lipo miriši. Zna se nas više okupiti u selu, pa se zna i zapivati. Bude prava fešta. Stariji isprid kuće igraju na buće, baba i ostale suside piju kavu i ćakulaju,a mi dica vanka se zabavljamo.
Lipo je meni na selu, pogotovo u proliće kad je sve zeleno i bajami procvitaju.
Antonela Vrkić, 5.b.
.png)
