Susret sa Šimom Storićem
Autor: MILJENKO BOROJEVIĆ, 12. 11. 2009.
U utorak 3. studenog 2009.god. svi učenici OŠ Benkovac imali su priliku u Gradskoj knjižnici Benkovac uživo vidjeti i upoznati autora jednog njihovog lektirnog djela, književnika Šimu Storića, tvorca romana „ Poljubit ću je uskoro, možda“. Susret je započeo dvjema glazbenim točkama koje je na glasoviru izveo učenik 7.e razreda Filip Čulina, a nakon toga učenicima se predstavio i sam pisac.
Ovaj umirovljeni profesor matematike rekao nam je da je do sada objavio osam romana za djecu i mladež jer smatra da su djeca najzahvalniji čitatelji i da, suprotno uobičajenom mišljenju, djeca vole čitati, ali ne vole čitati bilo što. Otkrio nam je i neke tajne zanata kojima postiže prihvaćenost svojih knjiga kod mladih čitatelja – kratka poglavlja, velika slova, zanimljiv naslov, ilustracije, više dijaloga - manje opisa…- ali i to da je za nastanak jedne knjige potrebno najmanje godinu dana, a može se odužiti i na 20 god. Zanimljivo je i da sam autor ne zna kakav će biti završetak njegova romana dok sam ne dođe do togaJ
Učenici su se brzo i lako uključili razgovor s piscem, postavljali mnoga pitanja, a najviše ih je bilo vezano uz roman „ Poljubit ću je uskoro, možda“ koji je u programu lektire za šesti razred. Saznali su da je inspiraciju za roman pisac našao u stvarnom životu– jedan njegov bivši učenik Filip zbog svoga viška kilograma nije mogao pronaći djevojku i bio je jako nesretan zbog toga. To je književnika potaklo da napiše knjigu kojom će poručiti da „svaka duša nađe jednom srodnu dušu“(cit.Š.S.). Učenici su bili malo razočarani kad su saznali da neće biti nastavka romana, ali Storić je to opravdao činjenicom da su nastavci uvijek puno lošiji od prvog dijela.
Šime Storić predstavio je ukratko i svoja ostala djela za mladež i otkrio da sada piše knjigu za odrasle od oko 500 stranica koja će prikazivati razdoblje od oko pedeset godina ( nadamo se da zbog nje neće imati problema kakvih je imao 1971.god. s knjigom „Križ“zbog koje je proveo dva mjeseca u zatvoru)
Susret je protekao u dobroj atmosferi i raspoloženju, s puno smijeha i zanimljivih detalja, a za kraj je Šime Storić zaželio svim učenicima dobar uspjeh u školi i da se zaljube do polugodištaJ
Zrinka Bulić, 7.a
Nakon zanimljivog predavanja i druženja Šime Storić odgovorio je i na još neka pitanja naših učenika.
KAD SE POJAVILA VAŠA ŽELJA ZA PISANJEM?
Rekao bih da se pojavila već u osnovnoj školi. Pisao sam jako dobre školske zadaće, bile su vrlo hvaljene, a jedna je čak objavljena u jednom dječjem časopisu i mogu reći da sam upravo zbog toga zavolio pisanje.
JESTE LI KAO MALI VOLJELI ČITATI?
Naravno da jesam, ali nažalost, u ono vrijeme škola nije mala biblioteku kakvu vi imate danas. U našoj je školi bio tek jedan ormar s pedesetak knjiga. Mislim da sam ih sve pročitao, a najdraža knjiga, a do dana današnjeg mislim i najbolja, mi je „Družba Pere Kvržice“.
KOLIKO VAM VREMENA TREBA DA NAPIŠETE JEDNU KNJIGU?
Puno toga ovisi o sadržaju, o vremenu, o inspiraciji…Ne može se knjiga napisati tako brzo – oko godinu dana treba da nastane jedna knjiga od oko 150 stranica.
ZAŠTO PIŠETE ROMANE ZA MLADEŽ, A NE NEKU DRUGU VRSTU?
Pisao sam i za odrasle, i drame, i za radio, ali djeca su najvjerniji čitatelji., makar zbog lektire. Knjige se pišu da bi se čitale. Ako je knjiga „Poljubit ću je uskoro, možda“ koja je u lektiri za 6.razred, izdana u izdanja ( oko 8000 primjeraka), moglo bi se računanjem doći do brojke od oko 100 000 čitatelja, a to je piscu veliko zadovoljstvo. Veliko je to zadovoljstvo i knjizi jer knjiga koja stoji na polici i ne čita se, kao da nije ni napisana.
PRIPREMATE LI NEKU NOVU KNJIGU?
Pišem. Pisac piše dok je živ. Pripremam knjigu za odrasle koja će imati oko 500 stranica i obuhvaćati razdoblje od oko pedeset godina.
JESTE LI ZADOVOLJNI SVOJIM USPJEHOM?
Jesam. Vrlo kratko.
HVALA VAM NA RAZGOVORU
Želim vam sve najbolje.
(Razgovarali članovi radijske i novinarske skupine: Hrvoje Knez, Anja Međugorac, Bruna Markić, Karla Markić, Iva Kalcina)
-
Rođen 1943. god. u Čistoj Velikoj
-
Školovao se u Šibeniku i Osijeku
-
Kao prosvjetni djelatnik radio u desetak mjesta po Hrvatskoj
-
Napisao je osam romana za djecu i mladež
-
Nagrade: „Mato Lovrak“ za „ Poljubit ću je uskoro, možda“
„Anto Gardaš“ za roman „ Mačka se uvijek dočeka na noge“
· DJELA: „ Križ“
„Sprovod kozjom stazom“
„ Slatke suze“
„Poljubit ću je uskoro, možda“
„ Udvarač s pištoljem“
„Mrtvac poginuti ne može“
„Mačka se uvijek dočeka na noge“
„Jana, volim te, ali stvarno“
Zrinka Bulić, 7.a