Osnovna škola Bariše Granića Meštra Baška Voda

Osnovna škola Bariše Granića Meštra osnovana je 1987. godine. Ime je dobila po Bartulu Graniću, učitelju koji je svojim djelovanjem odgojno i obrazovno utjecao na generacije i generacije Baškovođana kojima je na najbolji mogući način prenosio svoja znanja i iskustva. Naša je škola do 1987. g. nosila ime Krune Šošića, a početak školstva u našem mjestu seže u 1845. kada je osnovana prva mjesna škola. Dugo godina Baška Voda nije imala školsku zgradu već se nastava održavala po privatnim kućama. Tek sredinom šezdesetih godina samodoprinosom mještana sagrađena je današnja školska zgrada.

Naša se škola može pohvaliti mnogim poznatim imenima, političarima, svećenicima i sveučilišnim profesorima koji su svoja temeljna znanja stekli upravo u njoj. Jure Radić, Goran i Mate Granić  rado će se sjetiti svojih školskih dana, a sadašnji hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović u našoj je školi svako ljeto vježbao i svirao klavir.

Za vrijeme domovinskog rata, u našu su školu išle i izbjeglice iz svih krajeva Hrvatske, a i tijekom rata u susjednoj Bosni i Hercegovini u našoj je zgradi bila smještena kompletna Visočka  franjevačka gimnazija.

BIOGRAFIJA BARIŠE GRANIĆA MEŠTRA

Bartul Granić rođen je 1855. g. u Baškoj Vodi u čestitoj i uglednoj obitelji Granić, a za svog se života najprije posvetio redovničkom zvanju.  Nakon završetka franjevačke bogoslovije zaželio se posvetiti učiteljskom zvanju pa je tako, dobivši roditeljsku dozvolu, sama tri mjeseca pred prvu svetu misu, pošao u Arbanase kod Zadra, gdje je sa odličnim uspjehom  završio preparandiju odnosno učiteljsku školu. Pun zanosa i najbolje volje za odabrano zvanje služio je punih osam godina u Banjevcima, u Ravnim Kotarima i dao ne samo školi, nego i narodu među kojim je živio sve što je mogao. Tih, skroman, čestit patriota dušom i tijelom ubrzo je stekao ljubav i poštovanje i školske djece i sela u kome je učiteljevao. U najtežim trenutcima za narodno osviještenje, Granić je uspio pomiriti zavađena sela katolika i pravoslavaca i okupio ih pod jedan barjak. U tim je mjestima ostavio neizbrisiv trag svoga učiteljevanja te vodio divovsku borbu za oslobođenje onda porobljenog hrvatskog naroda. Pateći za rodnim krajem koristi prvu priliku za povratak. U Baškoj Vodi postaje prvi učitelj. I tu, u rodnom mjestu ostaje punih trideset i pet  godina. I nakon što je bio, po sili zakona, umirovljen, on je ipak djelovao kao honorarni učitelj i tako odgojio nekoliko naraštaja.

Njegova Baška Voda voljela ga je kao što je i on volio nju. Rijetko je koje mjesto u svemu slijedilo svog učitelja kao Baška Voda njega. U političkim borbama, u mjesnim poslovima, u biranju mjesnih i općinskih časnika pa čak i u određivanju općinskog načelnika, njegova je riječ bila odlučna. Na prvome mjestu njemu je bio dobrobit naroda. Borio se ne samo riječju nego i perom, a za potrebe svog naroda odlazio je do Zadra, pa čak i do Beča. Posljednjih desetak godina svoga života proveo je s obitelji u Splitu.