Osnovna škola Bijaći

Darovitost je skup osobina koje omogućuju pojedincu da ima potencijale za dosljedno postizanje natprosječnih uspjeha u nekom društveno cijenjenom području (Koren,1988.).

Darovitost ili talent se često koriste kao sinonimi mada nije tako. Talent je, za razliku od darovitosti, učinak u sustavno razvijanom području koje dijete svrstava među 15-20% najuspješnijih.  Drugim riječima, talent je darovitost u jednom užem području (matematičkom, glazbenom, likovnom, kinestetičkom, lingvističkom ...).

Nekoliko zanimljivosti o pogledu na darovite nekada:

• Jedan od prvih zagovornika identifikacije darovite djece bio je Platon (Platonova akademija).
• Popularno je bilo uvjerenje kako je darovitost nasljedna (nasljeđe vs. odgoj).
• U Kini (7.st.) su darovitu djecu odgajali u dvorovima.
• U Europi je prvi pokušaj obrazovanja darovite građanske djece bio 1800. godine.
• Francis Galton je prvi dokazao da uspješni ljudi dolaze iz generacija različitih obitelji.
• Početkom 20. stoljeća počinje prilagođavanje obrazovanja učenicima s većim ili prosječnim intelektualnim sposobnostima (Binet – IQ test).

Kako nekad, tako i danas postoje brojne teorije, mitovi, uvjerenja i pristupi darovitosti.  Prstenasta teorija darovitosti (Renzulli) naglašava interakciju triju osnovnih skupina osobina karakterističnih za darovito ponašanje: iznadprosječne opće i/ili specifične sposobnosti, visoka usmjerenost na zadatak (predanost) i visok stupanj kreativnosti.

Kod većine darovite djece prisutan je i manji broj poteškoća u učenju. Tri su grupe darovite djece s poteškoćama u učenju:

1. Identificirani kao daroviti sa slabom predodžbom o sebi (niskim  samopuzdanjem), nedostatnom motivacijom i nezainteresiranošću.
2. Djeca čija darovitost nije prepoznata (njihove poteškoće dovode do sniženog IQ rezultata).
3. Učenici čije se mogućnosti i poteškoće međusobno prikrivaju pa su njihova postignuća niža od potencijalnih mogućnosti.

Potrebno je, stoga, napraviti kurikulum prema njihovim prednostima (uvažavajući slabosti), poticati samopouzdanje, a u prevladavanju teškoća može pomoći i tehnologija (program za obradu teksta, kalkulator, diktafon).

Identifikacija darovitih učenika, osim procjene psihologa, uključuje i  zapažanje roditelja o razvoju djeteta od najranije dobi kao i njegovim specifičnim interesima izvan škole, procjenu učitelja o postignućima djeteta u nastavnim i izvannastavnim aktivnostima kao i zapažanje vršnjaka.

Nadareni učenici se odlikuju sljedećim osobinama:

• kada su zainteresirani brzo i lako uče
• imaju dobre vještine rješavanja problema
• govor uključuje napredan rječnik, razumiju složene i apstraktne ideje
• imaju visoku razinu potrage za informacijama
• pokazuju visoko kreativno ponašanje
• imaju širok raspon interesa i želje za znanjem
• neovisni su u mišljenju, traže razloge i zahtjevaju objašnjenja
• teže k perfekcionizmu, samokritični su.

Zbog svojih osobina, daroviti učenici mogu zadati itekakve “glavobolje” i učiteljima, i roditeljima i vršnjacima. Problemi povezani s osobinama darovitih mogu biti: nestrpljivost zbog sporosti drugih, opiranje poučavanju, tvrdoglavost, frustriranost zbog neaktivnosti, postavljanje neugodnih pitanja, lakovjernost, perfekcionizam, klaunovsko ponašanje kako bi zadobio pažnju...

Škole kao ustanove u svom radu najčešće koriste dodatnu nastavu i izvannastavne aktivnosti kao prostor u kojemu darovitim učenicima omogućavaju naprednije nastavne sadržaje i aktivnosti te prilike za razvijanje talenata.

 Centri izvrsnosti pružaju odgojno-obrazovnu podršku darovitim učenicima u području matematike i prirodoslovlja. Učitelji se trude obogatiti program, potiču učenike na sudjelovanje na natjecanjima, natječajima te kontinuiranim radom kroz nastavne i izvannastavne programe nastoje pomoći svakom učeniku da otkrije svoju originalnost i spoznate talente razvija na osobno zadovoljstvo i korist zajednici u kojoj živi i stvara.

U školskom i izvanškolskom obrazovanju rad s darovitim učenicima pretpostavlja kreiranje posebnog, naprednog kurikuluma.

Daroviti učenici zahtijevaju posebno dijagnostičko ispitivanje i pažljivo osmišljenu potporu te se za njih osmišljava individualizirani kurikulum koji sadržajem i količinom odgovora potrebama pojedinca ili skupine.

Kurikulum treba odražavati naprednu razinu mišljenja i rješavanja problema svojstvenu ovim učenicima, dubinu i složenost sadržaja odgovarajuće težine koji su im  izazov te priliku za stvaralačko izražavanje.

Autor teksta: Rajka Šore, psihologinja