Cilj nam je oplemeniti školu različitim dječjim aktivnostima i uz to poticati dječju glazbenu kulturu u školi i na području grada Splita. Zbor izvodi široki glazbeni repertoar, od tradicijske, duhovne, popularne glazbe pa do ozbiljne glazbe poznatih skladatelja.
Početkom veljače došli smo na ideju da bismo mogli naš zbor izvući iz školskih okvira i na tapeti nam se našlo natjecanje „Vallis Aurea Cantat“ koje se održava u Požegi. Budući da je bilo malo vremena za vrhunske pripreme, pitali smo se „ići ili ne ići“ propitkujući jesmo li dorasli zadatku. Nakon razgovora sa zborašima koji su ideju prihvatili s oduševljenjem, zasukali smo rukave i krenuli s uvježbavanjem repertoara. Na red su došle dvije brojalice Pere Gotovca: „Eci peci pec“ i „En ten tini“, tradicionalna pjesma „Splite moj“ i pjesma „Do re mi“ Richarda Rodgersa.

15. ožujka – Dan D.
Put putujemo iz zavičaja najprije u Novu Gradišku gdje noćimo, a sutradan u Požegu. Cijelim putem prati nas pozitivno uzbuđenje, ali i tišina jer štedimo glasove. Na odredište smo stigli u večernjim satima, nakon čega je uslijedila večera, druženje i spavanac.
16. ožujka
Napuštamo Novu Gradišku i krećemo prema Požegi. Uz ljubazno domaće vodstvo, smješteni smo u učionicu osnovne škole u kojoj vrijedno uvježbavamo glasiće i pripremamo se za ključni trenutak. Peti po redu, nismo imali previše vremena za tremu. Spremni izlazimo, dajemo najbolje od sebe i dobivamo gromoglasni pljesak nakon posljednje pjesme.
Da ne bi bilo „Di si bija? Šta si radija?!“, razgledavamo Požegu, uživamo u tradicionalnoj slavonskoj glazbi na požeškom trgu, te ljepoti i raznolikosti autohtonih proizvoda i suvenira. Magnetići sa slikom Požege najtraženija su roba.
Oko 19:00 sati uslijedio je svečani program i dodjela nagrada. Iščekivanje nas je koštalo živaca. Ponosno i sretno primamo srebrnu nagradu, te se pozdravljamo s gradom domaćinom i krećemo u noćnu vožnju prema Splitu.
Ovo je bilo prvo natjecanje na koji je naš zbor išao, ali svakako nije posljednje. Svi koji smo sudjelovali u ovoj avanturi, bogatiji smo za jedno predivno životno iskustvo prožeto divnim uspomenama.

Tekst i fotografije: Zorana Litović Živaljić i Ivan Đangradović