U iščekivanju ovoga susreta učenicima od 1.-4. razreda čitala su se (ili su sami čitali) njezina djela od kojih su im mnoga poznata: Hrabrica, Slikopriče, priče o Petri, igrokazi…

Neke su priče djeca ilustrirala pa su u atriju ilustracije bile izložene u znak dobrodošlice književnici. Uz ilustracije su bile poruke koje su djeca pisala književnici u stilu slikopriča, a dio radova je uvezan u malu slikovnicu koju smo joj darovali za sjećanje na posjet našoj školi.

Kao poticaj za čitanje slušali su ulomke iz romana Putovanje patuljka Zvončića, te smo ih potakli da posjete Gradsku knjižnicu Marka Marulića i doznaju nastavak ove priče ili pronađu još poneku.  

Željka Horvat-Vukelja je pričala djeci priče, ali  na poseban način – to naime nije bilo „samo“ pričanje priča, nego je književnica u našem atriju stvorila pravo malo kazalište, i učionicu, i igraonicu, i koncertnu dvoranu u jednom. Posebnost njezinoga pričanja je u tome što djecu vješto animira pa „postaju dio priče“, rado se uključuju, glume, igraju, uče…

Zanimljivo je bilo npr. otkrivanje imena skladatelja kojega književnica opisuje i o kojemu priča, a zatim bi i odsvirala njegovu skladbu. Tako smo otkrili da zna lijepo svirati.  Još neke igre bile su na tragu glazbe baš kao i naslovi nekih njezinih djela: Leteći glasovir, Pijanistica…

Zgodno je bilo i to što smo se podsjetili da kazalište može stati u običnu torbu i da nam za igru, glumu, priče ponekad ne treba ništa osim mašte, a kad uključimo maštu  tad i obične rukavice postaju zaljubljeni putnik, a „hulahopke“ su dovoljne za razne frizure…

Djeca i učitelji veselili su se ovom zanimljivom i zabavnom susretu i sigurno ponešto naučili.