Avantura je počela, naš vlak je zaškripao i napustio Split, 7. veljače, točno u 8:20 sati. Opremljeni velikim putnim torbama i toplom zimskom opremom, ispunili smo cijeli vagon koji je odzvanjao našim pričama i šalama.

Putovali smo kroz Kaštela, Knin, Gospić i u 13:30 stigli na stanicu Oštarije odakle nas je autobus, snježnim krajolikom gorske Hrvatske, prevezao do dvorca Stara Sušica u kojem smo boravili četiri dana. Nestrpljivi i puni iščekivanja, okruženi netaknutom prirodom, divili smo se neobično visokim stablima i brdašcima okupanim svježim snijegom. U dvorcu nas je dočekala topla atmosfera, ukusan ručak i velike spavaonice u koje smo se smjestili zadovoljni što ćemo narednih dana zajedno spavati i zajedno se buditi. Odmah nakon ručka, zaneseni bjelinom krajolika i privučeni snježnim padinama u blizini dvorca, opskrbili smo se saonicama i cijelo popodne proveli na snijegu neumorno se spuštajući niz strme padine.

Nakon zajedničke večere, opušteni, toliko da su neki od nas bili u pidžamama i kućnim papučama, pretvorili smo dvorac u pravu diskoteku s velikom svjetlećom kuglom i bučnom glazbom. Pjevalo se, plesalo, zabavljalo i nadglasavalo i tako svaku večer, do kasno u noć. Kad bi glazba utihnula naši bi nas nastavnici pustili da se družimo sve dok umorni ne bismo utonuli u san.

Naredni dani su bili ispunjeni učenjem i zabavom, posjetili smo zanimljiva mjesta koja su privukla našu pozornost i koja ćemo sigurno pamtiti. Bili smo u maloj područnoj školi u Staroj Sušici koja broji samo tri učenika. U sklopu škole se nalazi zavičajna zbirka „Stari predmeti“ koja kao da priča o prošlosti toga kraja.

U Centru za posjetitelje „Velike zvijeri“ saznali smo i naučili puno toga o vuku, medvjedu i risu, uistinu tri veličanstvene životinje. Obradovali smo se i odlasku u Delnice gdje smo posjetili Popovićev mlin, prvi električni mlin u Hrvatskoj koji je u funkciji od 1925. godine.

U Delnicama smo zabavu nastavili na velikom klizalištu, za koje kažu da je najveća ledena pista u Hrvatskoj, no to nije bilo sve. Šetnjom kroz grad uputili smo se do park-šume Japlenški vrh te smo kruhom, kojeg je nabavio naš brižni razrednik Zoran, hranili jelene lopatare koji obitavaju u sklopu šume.

Kupili smo drvene suvenire da nam budu sjećanje na prelijepe zajedničke trenutke. Kući smo ponijeli i neke domaće proizvode kako bismo obradovali svoje obitelji.

Popodneva su uvijek bila ispunjena snijegom, a iako umorni nismo propuštali priliku da ih provedemo u novim vratolomijama na snježnim brežuljcima. Baš svaki trenutak našeg četverodnevnog putovanja u Gorski kotar bio je obilježen učenjem, druženjem i zabavom, a osobito su lijepa bila naša zajednička buđenja i zajednički odlasci u krevet te spoznaja da nas dan poslije čekaju novi doživljaji.

Dvorac smo napustili u petak nakon ručka, a sve do posljednjeg trenutka uživali smo u snijegu i u beskrajnoj bjelini. Do odlaska na vlak prošetali smo Ogulinom, gradom Ivane Brlić-Mažuranić koja je svoje maštovite priče sigurno izmaštala zahvaljujući upravo ljepoti Gorskog kotara. U Split smo se vratili kasno navečer, u 22:30, na željezničku stanicu u Kopilici gdje je naša snježna avantura i počela. Zahvalni nastavnicima što su nam u našoj avanturi bili i prijatelji i roditelji, te iščekujući neko novo putovanje, želimo i ostalim učenicima naše škole da se obogate odlaskom u Gorski kotar, u dvorac Stara Sušica.

Napisala: Nina Kevo 6. a