Kao što smo se i nadali, naš autobus je postao pravo mjesto veselja i druženja. Pričalo se, nadglasavalo, dogovaralo i planiralo. Putovanje od Splita, autoputom kroz Dalmaciju, Liku, Gorski kotar, preko Rijeke do prvog istarskog grada bilo je praćeno oblacima i najavom tmurnog vremena, no to nam nije smetalo. Prvi zajednički ručak bio je na odmorištu „Istok Dobra“ u Gorskom kotaru, a prvi istarski grad koji smo posjetili bio je Hum, najmanji grad na svijetu koji se može obići za 5 minuta i u kojemu uvijek vlada mir i tišina. Nakon Huma i čuvene Aleje glagoljaša, put nas je odveo u Rovinj, pa smo tako iz šumovitog gradića na brijegu stigli do jednog od bisera hrvatskog turizma na zapadnoj obali Istre. Razgledali smo grad, posjetili baroknu crkvu sv. Eufemije, najvažniji rovinjski spomenik, a zatim smo lutali slikovitim gradskim uličicama u potrazi za suvenirima.

 Iz Rovinja smo krenuli za Pulu gdje je bio hotel u kojem smo bili smješteni i zapravo smo jedva dočekali dolazak u hotel i smještaj u sobama. Nije bilo puno vremena za pripremu jer u hotelu nas je već čekala večera. Nakon večere smo se uredili za izlazak u hotelski disco club. Večer je protekla u plesu, a kad je glazba utihnula, druženje se preselilo u hotelske hodnike i sobe.

Drugi dan našeg putovanja, bio je bogat zanimljivim događajima i novim mjestima. Započeo je hotelskim doručkom, a nakon toga slijedio je odlazak autobusom u Poreč, još jedan od istarskih bisera. Posjetili smo najvrijednije kulturno dobro Poreča, Eufrazijevu baziliku, a vodič nas je podsjetio na ono o čemu smo učili, da po bogatstvu svojih mozaika predstavlja jedan od najbolje sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju. Rado bismo bili ostali još  malo u Poreču, ali je plan bio da, do ručka, posjetimo i zoološki vrt Papago park u kojemu živi više od 200 različitih ptica, razne papige iz svih dijelova svijeta, fazani, paunovi, egzotične i domaće patke, guske i kokoši  te još mnogo drugih predivnih ptica kojima smo se divili.

Ručak je bio ukusan, jeli smo u mjestu Žminj, na jednom obiteljskom gospodarstvu gdje su nas dobro nahranili pašticadom i njokima. Popodne smo proveli u dvorcu po imenu Kaštel Morosini-Grimani u Svetvinčentu gdje smo  slušali o povijesti dvorca, a zatim smo se zabavili istražujući dvorac kao pravi vitezovi i igrajući igru Escape Castle. Do večere smo stigli posjetiti i najpoznatiji istarski srednjovjekovni gradić Motovun koji je smješten iznad doline najduže istarske rijeke Mirne. Kad smo se vratili u hotel, večerali smo i veselili se još jednoj disco večeri i druženju do kasno u noć.

Treći dan putovanja obišli smo prijepodne Pulu, a poslijepodne Brijune. Pula je kulturni centar Istre i najveći grad Istarske županije, a najpoznatija pulska atrakcija je Arena u kojoj smo se fotografirali bezbroj puta, u najrazličitijim pozama. Ručali smo taj dan u Fažani, jeli smo juhu, piletinu s rižom i panna cottu.

U Fažani smo se ukrcali na brod za Brijune gdje smo proveli popodne uživajući u čarobnoj prirodi, vozili smo se vlakićem preko cijelog otoka, susretali različite životinje, divili se slonici Lanki koja je ove godine proslavila 52. rođendan, a i Titovom luksuznom Cadillacu u kojemu je za vožnju od pola sata potrebno izdvojiti 700 eura. S Brijuna smo otišli u sumrak, brodom, pa autobusom prema hotelu, na večeru, a onda je slijedilo druženje na sportskim terenima ispred hotela: momci su igrali nogomet, a djevojke odbojku na pijesku. Posljednja noć u hotelu za većinu je bila besana, a plan je bio družiti se i zabaviti, da se ekskurzija nikada ne zaboravi. Naši nastavnici, iako su budno stražarili na hodnicima cijelu noć, ipak su imali i puno razumijevanja za naše želje i potrebe. 

Četvrti dan ekskurzije, nedjelja, svanuo je pomalo tužan jer se trebalo spakirati i nakon doručka napustiti hotel, Pulu i Istru te krenuti prema Lici, do adrenalinskog parka Rizvan city, koji je smješten u selu Rizvanuša, u Parku prirode Velebit. Taj dan smo ručali nedaleko od Gospića, u restoranu pomalo neobičnog imena (Prašina). Zabava u adrenalinskom parku trajala je puna tri sata i bila je uzbudljiva, a tražila je odvažnost i hrabrost za upustiti se u razne vratolomije poput ljuljanja na divovskoj ljuljački na visini od 15 metara.

Čim smo se smjestili u autobus, adrenalin je u potpunosti iščezao te smo sasvim iscrpljeni, na putu prema Splitu svi zaspali. Uspjele su nas razbuditi samo palačinke u Macole, poznatom restoranu, odmorištu svih vozača ovih naših krajeva.

U Split smo stigli u 21 h, obogaćeni novim putovanjem, najposebnijim od svih. Rastanak je bio popraćen čvrstim zagrljajima i pokojom suzom zbog povratka u svakodnevnicu. Pohvale za uzorno ponašanje tijekom cijelog putovanja dobili smo od vodiča, vozača, ravnateljice i svih naših nastavnika. Znači li to da bismo ekskurziju možda mogli i ponoviti?!