DIOKLECIJANOVA ŠKRINJICA 2016.
Projekt „Dioklecijanova škrinjica“ osmislio je Grad Split, u suradnji s osnovnim školama i Udrugom turističkih vodiča. Cilj je da u najmlađoj populaciji potakne svijest o vrijednosti kulturne baštine i važnosti njenog očuvanja.
U školama je organiziran kviz znanja, a u Etnografskom muzeju je organiziran finalni kviz na kojem su učenici ponovili stečena znanja o Palači i Splitu. Priređena je i izložba plakata koje su izradili učenici splitskih osnovnih škola na temu Dioklecijana i njegovoga grada.
Među likovnim radovima su odabrana tri najbolja, a rad trećaša naše škole osvojio je 3. mjesto pa su s učiteljicama bili na dodjeli nagrada održanoj u petak, 24. 4. u 12 sati, kada je bilo i finale kviza znanja.
Kako su učenici šetali, gledali, slušali, čitali, učili, pisali i crtali u okviru „Dioklecijanove škrinjice“ doznajte iz priloženih zapisa i fotografija:
Okupili smo se oko makete grada Splita. Došao je vodič i proveo nas kroz podrume prema Peristilu. Ispričao nam je priče o caru Dioklecijanu i o svetom Duji. Ušli smo u katedralu svetog Duje, divili smo se vratima od orahova drva. (Ante Biočina, 3.a)
Gledali smo vrata od drva oraha na kojima je prikazan Isusov život, Isusova muka i Uskrsnuće. (Matea Letica, 3.a)
Iz podruma izašli smo na Peristil. Tu je katedrala svetog Duje. Pogledali smo vratnice katedrale. Došli smo u blagovaonicu cara Dioklecijana. Izgledala mi je kao nekakav labirint. Iz blagovaonice smo izišli na carevo šetalište. Poslije smo stigli do Jupiterova hrama. Tu je i najuža uličica Pusti me proć. (Gabriela Perušeski, 3.a)
Na Peristilu smo vidjeli balkon s kojeg je Dioklecijan pozdravljao svoje goste i narod. Prošli smo kroz Mjedena, Željezna, Zlatna i Srebrna vrata. Naučio sam nešto novo. Osjećao sam se ugodno. (Leopold Prološčić, 3.a)
U Dioklecijanovoj palači razgledali smo podrume, Peristil, šetali šetnicama cara Dioklecijana, divili se vratnicama katedrale, Jupiterovu hramu, gurali se ulicom Pusti me proć. Prošli smo kroz vrata Palače, uz sva vrata vidjeli smo obrambena dvorišta. Dotakli smo veliki palac Grgura Ninskoga i poželjeli nešto. Uskim uličicama vratili smo se do Peristila. Bio je lijep dan i osjećao sam se lijepo. (Luka Stojan, 3.a)
Okupili smo se oko makete. Saznali smo nešto o Dioklecijanovoj palači. Ušli smo u podrume i čuli priče o njima. Na Peristilu smo vidjeli sfingu koju je Dioklecijan donio iz Egipta. Vodička nam je rekla da je Dioklecijan sebe proglasio Bogom, te da je proganjao kršćane. Ušli smo u katedralu koju je Dioklecijan zamislio kao svoju grobnicu, danas je to katedrala svetog Duje. Vidjeli smo i drugu sfingu koja nema glavu. Ona se nalazi ispred Jupiterova hrama koji je danas krstionica svetog Ivana. Ja sam uživala. Vodički Željki želim reći: «Hvala!» (Gabrijela Remetin, 3.a)