Blago našeg Marjana
Dok se cijela priroda oblači u jesensko ruho i polako priprema za zimski odmor, rado se prisjećamo šetnje Marjanom prošloga proljeća kad smo sudjelovali u projektu "Blago našeg Marjana".
Moramo se pohvaliti da smo u natjecanju u izradi plakata osvojili 2. mjesto. Crteže različitih biljaka koje smo promatrali na Marjanu i o kojima smo učili posložili smo u oblik medaljona jer je i naš Marjan prekrasan ukras i bogatstvo grada.
Donosimo i dječje tekstove o ovoj iznimno ugodnoj, korisnoj i posebnoj nastavi.
***
Došla sam u školu. Veselila sam se predivnom, toplom i sunčanom jutru zato što ćemo taj dan nastavu imati na Marjanu. Jedva sam dočekala polazak. Došao je autobus, smjestili smo se na svoja mjesta i krenuli.
Iskrcali smo se na Matejuški, lučici pred crkvom svetog Frane. U toj lučici živjeli su Roko i Cicibela.
Uputili smo se prema Velom Varošu. Vidjeli smo rodnu kuću slikara Emanuela Vidovića.
Saznali smo da su ljudi u Velom Varošu bili manji od nas i da je dužina skale bila dužine magarca, jer su magarci u to vrijeme bili vrlo važni.
Šetnjom smo stigli do Židovskog groblja. Židovi su, umjesto cvijeća, na grobove svojih pokojnika stavljali kamen jer je kamen vječan. Vidjeli smo i grob Vida Morpurga i saznali ponešto o njegovu životu.
Uz Botićevo šetalište rastu brojne biljke. Saznali smo njihova imena, po čemu su posebne i različite. Botićevo šetalište završilo je kod crkvice svetoga Nikole.
Nakon kratkog odmora nastavili smo prema Prvom vrhu i Dječjem gradu.
Osjećala sam se odlično, bilo je zabavno i poučno. Sva djeca Splita trebala bi upoznati blago našeg Marjan Tina Lozina, 4.a
***
Iskrcali smo se na Matejuški. Osjetili smo jako neugodan miris.
Dočekala nas je vodička. Uputili smo se prema crkvi svetog Frane. Vodička nam je pričala o crkvi i velikom satu na njoj. Uputili smo se Šperunom prema kući Emanuela Vidovića, splitskog slikara koji se rodio na Božić i zato dobio ime Emanuel.
Šetnju smo nastavili Velim Varošom. Velikim skalama penjali smo se prema Marjanu. Jedna gospođa kazala nam je da su skale tako duge kako bi se magarac mogao penjati njima.
Došli smo do Židovskog groblja koje je nastalo u davnom 16. stoljeću. Židovi stavljaju kamen na grob umjesto cvijeća jer je kamen vječan.
Slikali smo se na Prvoj vidilici.
Nastavili smo šetnju velikom uzbrdicom. Vodička nam je pričala o raznim biljkama koje rastu uz šetalište. Saznali smo zanimljivosti o agavama, čempresima, česmini ili hrastu crniki, oleandrima, koštelama, lovoru, rogaču…
Ispred bivšeg zoološkog vrta razgovarali smo o povijesnim osobama, Lukom Botićem i Jurjom Kolombatovićem. Vodička nam je pričala i o stablima koja rastu u blizini.
Kad smo završili s obilaskom i pojurili smo na igru i zabavu u Dječjem gradu.
Puno toga smo naučili i zabavili smo se. Gabriela Perušeski, 4.a